Dali vi njemu tek šaku ili gotovo 300 milijuna dolara budžeta, Gareth Edwards će napraviti film čiji će vam se prizori (da, množina) zauvijek urezati u pamćenje.

Nakon što je i najglasnijim skepticima pokazao i dokazao kako i kao nekadašnji indie redatelj može unijeti toliko nužnu svježu dozu krvi u već ispijenu 'Star Wars' sagu (op.a. ''Rogue One: A Star Wars Story''), Edwards je iznova svima demonstrirao kako se i za mnogo manje šoldi može stvoriti nešto posebno i vizualno očaravajuće.

Višedesetljetni idiličan odnos ljudi i robota pogonjenih Umjetnom Inteligencijom narušen je onog trenutka kada je ista nuklearnom eksplozijom usmrtila preko milijun stanovnika Los Angelesa. Američka vlada odlučila je tad stopirati UI na svojem teritoriju, no istočnjačke zemlje su se oglušile o njihove apele te su je nastavili nadograđivati i integrirati u društvo. Kroz posebne vojne operacije, američka vlada je nastavila hibridni rat s UI sve s ciljem da otkriju i unište njezina Kreatora.  

Poseban zadatak je pak dobio njihov agent Joshua (J.D. Washington) koji se koristeći lažni identitet s vremenom intimno zbližio s Mayom (G. Chan), vođom robotskih pobunjenika i njihovih pobornika, no nesmotrena vojna akcija je rezultirala kaosom i smrću Maye i Joshua je odbio daljnju vjernost nadređenima.

Pet godina kasnije, vojska mu ponovno kuca na vrata tražeći ga za pomoć jer imaju informaciju kako je UI stvorila oružje koje bi zauvijek moglo izbrisati ljudsku vrstu. Joshua ovaj put odbije njihove molbe sve dok ne dozna kako je Maya ipak preživjela napad…

The Creator (2023)

Režija: Gareth Edwards

Uloge: John David Washington, Madeleine Yuna Voyles, Gemma Chan, Ken Watanabe, Sturgill Simpson, Allison Janney, Ralph Ineson, Marc Menchaca…

Žanr: ZF

Trajanje: 133 min.

Možda će vam se učiniti kako ova priča zvuči pomalo poznato, možda i da sam vam neke stvari 'spojlao', no pokušat ću vam sve sumirati na slijedeći način. Tarantino se naime proslavio tako da bi u svoje scenarije 'udrobio' mali milijun fragmenata iz nebrojenih poznatih, ali i krajnje opskurnih filmova, no sve bi to u konačnici začinio sočnim dijalozima i likovima koji vibriraju žestinom i karakterom. Edward je sličan model primijenio u ''Kreatoru'', ali je priču prvenstveno začinio vizualima, ne koliko i samim dijalozima ili karakterizacijom likova.   

Zamislite specijalni filmski blender vrijedan 80 milijuna dolara u kojeg ste istresli brojne kadrove iz legendarnih uradaka poput: ''Apocalypse Now'', ''Terminator'', ''Platoon'', ''Blade Runner'', ''AI. Artificial Intelligence'', ''Akira'', ''Children of Men'' pa čak i promašenih ''Babylon A.D.-a'', ''Elysiuma'' ili ''I, Robot'' te brojnih drugih. Jeste?

E pa Edwards nam je smućkao i procijedio sve te sastojke, ali u konačnici ih je ipak uspio pretvoriti u jedan sok posebna, gotovo magična okusa. No s metaforama sad na stranu. Istina je da je i sam Edwards izjavio kako je u procesu pisanja scenarija s kolegom Chrisom Weitzom inspiraciju pronašao među navedenima, ali i nekim drugim naslovima, no kompletan dojam ne odiše poput klasične holivudske prevare u kojima starim idejama odjenete neko novo i pozlaćeno ruho.  

Tema možda i jest već dobrano provarena, zanesenjački naivna, no činjenica jest i ta da nikad nije bila aktualnija. Strah od UI je postojan, dobar komad čovječanstva strepi od 'Terminator' scenarija, ali ne i Edwards. Kod njega je kristalno jasno tko je krivac za sve i kako je UI lako moguće onaj logični sljedeći evolucijski iskorak. Tu utopijsku ideju unutar distopijskog svijeta postiže prvenstveno kroz odnos Joshue (iznenađujuće dobar J.D. Washington) i jedne sasvim posebne djevojčice (fantastična M. Yuna Voyles). Odnos koji je krajnje emotivan i opipljiv, ne nužno i patetičan.  

Za razliku od modernih studijskih štancera koji spucaju nekoliko stotina milijuna dolara na maloumne i vizualno nikad gore izvedene generičke spektakle, Edwards savršenu kulisu svojeg svijeta budućnosti pronalazi prvenstveno na neokaljanim i nikad ljepšim prirodnim kulisama dalekog istoka. Kad to spojiš s pomno osmišljenim specijalnim efektima, dobivaš u konačnici film koji se pamti, film u kojem se uživa. 

Kako sam već i ranije spomenuo, Edwards i Weitz ipak nisu scenaristički kalibar jednog Tarantina i njihovi dijalozi su poprilično površno razrađeni, likovi su uglavnom stereotipni, a priča sadrži ne jednu već stotinu malih rupica što ga u konačnici ipak udaljava od statusa remek-djela.

Ali neovisno o tim boljkama, gluma (uz spomenutog Washingtona i malu Voyles svakako valja spomenuti i legendarnog Watanabea i Janney), režija, kamera, glazba (Hans Zimmer opet radi čuda, a ni soundtrack sa stvarima od Radioheada ili Deep Purplea također nije za baciti), efekti i montaža čine ''The Creatora'' filmom stvorenog za kina i velika platna. Filmom koji ipak otvara određenu polemiku i intrigira, filmom kojeg nikako ne bi trebali zanemariti.

OCJENA: 4/5