I dok svi još uvijek glasno kliču o Farrellovoj impresivnoj transformaciji (naravno, šminka je tomu itekako kumovala) u Batmanova nemesisa Pingvina, mnogima je pretpostavljam u protekloj godini ispod radara promaknulo nekoliko njegovih uistinu zapaženih, ako ne i ponajboljih uloga karijere.

Na žalost, niti jedna od njih nije ugledala svjetlo domaćih kinodvorana (film ''Voyagers'' s razlogom ne spominjem) pošto je riječ o TV mini-seriji ''The North Water'', odnosno, ovotjednoj filmskoj preporuci, indie ZF drami ''After Yang'' nadarenog južnokorejskog autora Kogonade kakva je ima male ili nikakve izglede izboriti se za širu distribuciju.

U bliskoj budućnosti, Jake (C. Farrell) i Kyra (J. Turner-Smith) žive uobičajenim mirnim životom s usvojenom kćerkom Mikom (M.E. Tjandrawidjaja) i androidom Yangom (J. H. Min), svojevrsnim starijim Mikinim surogat bratom. Jake i Kyra su Yanga kupili kako bi njihovoj kćeri pravio društvo, a ujedno je i učio o njezinom kineskom podrijetlu i kulturi.

After Yang (2021)

Režija: Kogonada

Uloge: Colin Farrell, Jodie Turner-Smith, Malea Emma Tjandrawidjaja, Justin H. Min, Orlagh Cassidy, Ritchie Coster, Sarita Choudhury, Clifton Collins Jr. Haley Lu Richardson, Ava DeMary…

Žanr: ZF, drama

Trajanje: 96 min.

Kad se uslijed jedne od rijetkih zajedničkih obiteljskih aktivnosti Yang iznenada pokvari i ugasi, Mika se ne može pomiriti s činjenicom da je njezin 'ge ge', kako ga od milja zove, nedostupan i Jake pokušava stupiti u kontakt s proizvođačima kako bi čim prije riješili problem. 

Kako je Yang prethodno već bio korišten, a preprodavač tvrdi da nema načina na koji bi ga popravio, Jake zahvaljujući susretljivom susjedu Georgeu (C. Collins Jr.) odlazi kod servisera Russa (R. Coster) koji se ne libi prekršiti zakone kako bi popravio robote svojih mušterija. Nakon provedene analitike, on pak potvrdi Jakeu kako je Yangu 'spržena matična ploča' ali i da je u njemu pronašao skriven pretinac s bankom memorije. Jake tu ne posustaje već odluči istražiti kakve je podatke o njegovoj obitelji Yang pospremio na karticu, a otkriće ga zaprepasti i u konačnici izmjeni njihove živote…

Kogonada je ime za kojeg su čuli tek rijetki filmofili, što niti ne čudi pretjerano pošto je ovo tek drugi (op.a. prvi je fantastično primljena i nagrađivana drama ''Columbus'') njegov izlet u redateljske vode, no valja naglasiti kako je respekt i prepoznatljivo ime stekao nešto ranije i to ponajprije zahvaljujući radu na hvaljenim i inspiriranim video esejima o filmovima, stilovima, autorima i TV serijama.  

Ovom prilikom, Kogonada (op.a. pravo ime drži tajnim jer se kao malen s roditeljima doselio u Kentucky, S.A.D. i tamo dobio američko ime s kojim se ne može niti želi identificirati te je stoga odlučio uzeti spomenuti pseudonim inspiriran najdražim mu scenaristom Kogo Nodom) je inspiraciju za scenarij pronašao u kratkoj priči ''Saying Goodbye to Yang'' bruklinskog pisca Alexandera Weinsteina.

Taj izbor u jednu ruku ni ne čudi pretjerano jer po navedenom je lako primijetiti zašto ga je zaintrigirala priča i ideja o pronalasku pravog identiteta, sjećanju, pripadnosti, izolaciji, krivo usmjerenoj koheziji s tehnologijom i hladnim ljudskim odnosima.

Da, ovo su ključne, ali i samo neke od tema kojih se film dotiče, no imponira način na koji ih je Kogonada povezao. Po premisi, dalo bi se isprva krivo zaključiti kako nas očekuje neki napeti ZF triler sa šokantnim obratom i hrpom akcije, no toga ovdje nema niti u tragovima. ''About Yang'' je jedna čista filozofska priča građena iz puno ljubavi, promišljanja i svojevrsnog meditacijskog ritma uz zaključak koji će vas istinski nagraditi.  

Što nas to definira ljudima, otkud dolazimo, gdje idemo i što ostaje za nama? Klasična pitanja na koja svi ponaosob za života pokušavamo pronaći ili ponuditi odgovore, no rijetki su oni koji su ih do kraja razriješili. U vremenima gdje nam tehnološka dostignuća iz dana u dan donose nove lagodne mogućnosti življenja, zaboravljamo sve češće zastati i uživati u trenutku. Uživati u i pružati ljubav najmilijima, živjeti punim plućima. 

Naporne poslovne dane rijetko ostavljamo na svojim radnim mjestima i kroz zamućene misli ih nosimo doma gdje ih množimo s drugima, a često i tuđim problemima. Osmijesi na licima se gube i pretvaraju u grimase dok su svjetla pozornice, čitaj, kamera na mobitelima i društvene mreže, uključena.

Te vražje spravice vječno su nam u rukama i postali smo nesvjesni ovisnici dok nam najmiliji u neposrednoj blizini neko vrijeme nijemo i strpljivo šute iščekujući uzvraćanje pažnje sve dok se i sami na kraju ne predaju i postanu isti bezdušni roboti koji prstima mehanički 'listaju' po malim ekranima. 

Roboti, da. Yang je također robot iliti točnije rečeno 'tehno-sapien' stvoren da uskoči tamo gdje mi ne možemo, a možda i ne želimo biti prisutni. U ovom slučaju je to život njihova usvojena djeteta Mike. Zašto su ga onda uopće i usvojili, reći će neki? Bilo ono usvojeno ili ne, ljudi generalno sve više postaju zatvoreniji i sebični, ako ne i izgubljeni.

Ovdje futuristički, ali itekako stvaran svijet nastavlja tradiciju društvenog robovanja trendovima pa tako u njemu sve odiše nekim orijentalnim duhom. Bilo da je to odjeća ili dijete usvojeno iz Kine, bilo da je u pitanju globalno virtualno obiteljsko natjecanje u plesu (nezaboravan intro), ljudi su taj i slične nametnute trendove prigrlili, a pritom i izgubili vlastiti identitet i sposobnost komunikacije. 

Jake (treba li ponovno spominjati fantastično izdanje suptilno suzdržanog, a potom i vidno empatičnog Colina Farrella?) se tako primjerice vezao uz ideju prodaje i konzumacije čaja. Kako u jednom pamtljivom 'flešbeku' kaže Yangu, ne primarno zbog njegova posebnog okusa, već povezivanja s prirodom i osjetima koje budi.

Kogonada je i s tim prizorom pružio prekrasan homage jednom proslavljenom njemačkom redatelju (neću imenovati kojem, ali ću vam dati hint kako ga Farrell, odnosno, Jake u njemu glasovno oponaša), no sveukupno gledajući, najviše inspiracije crpi iz opusa omiljenog mu redatelja Ozua.  

U kojima fazama života postajemo nijemi promatrači koji se zatvaraju u svoje čahure i sjetno kopaju po virtualnim sjećanjima umjesto da stvaraju nova, neizbrisiva i svakodnevno prisutna?

Kakvi to ljudi postajemo kad roboti uspijevaju ratzviti više empatije od nas i s ljubavlju i razumijevanjem, a ne tvorničkim postavkama, bivaju prisutniji i brižniji? Eh da, takav je ovo film i takva priča koja tjera na razmišljanje o vlastitim propustima i manama, ali i upozorenjem u što se možemo pretvoriti ako barem na trenutak zastanemo i osvrenemo se oko sebe.

Što će ostati za nama, znat će ili ne oni nam najmiliji. Za Kogonadom će, ako ne već njegovo pravo ime, definitivno ostati njegov duboko otisnut filmski pečat. Ako ste voljeli i volite Garlandov master-piece ''Ex-Machina'', Spielbergov ''A.I. Artificial Intelligence'' i/ili Scottovog/Villeneuveovog ''Blade Runnera'', ''After Yang'' bi vam se lako mogao naći na tom probranom popisu.

OCJENA: 5/5