Asfalt prži, cvrčci zaglušujuće buče, znoj se cijedi iz svake pore na tijelu, a ja sanjarim o hladnom filmskom desertu. Svaka čast ekipi zaslužnoj za nastavak popularnog mjuzikla ''Mamma Mia!'', no to nije 'par postola' za potpisnika ovih redova.

Razmišljajući o ovotjednoj filmskoj preporuci, prisjetio sam se nebrojenih novinskih članaka vezanih uz doček naših nogometnih heroja i puste halabuke koju je izazvao zagrebački nastup (neću ga imenovati pošto i sami znate o kome pričam) kontroverznog glazbenika, odnosno, forumi krcati veličanja fašizma i poziva na linč domaćih glumica koje su se javno izjasnile o tom istom nastupu. 

Ljudi, shvatite konačno, nacizam i fašizam su jedna od najtamnijih mrlja ljudskog roda i zlo koje nikad više ne smije ponoviti. Spojivši tu antifašističku poruku i čežnju za daškom hladnoće, pronašao sam za vas jedan vrlo dobri norveški film koji kazuje jednu nevjerojatnu priču o trijumfu volje.

Nasukavši se na ledom i snijegom okovane obale Norveške, 12 sabotera pokuša pobjeći njemačkim vojnicima, no sve osim jednog ubrzo uhvate. Taj jedini neuhvaćeni se zove Jan Baalsrud (T. Gullestad), izgubio je jednu čizmu i naoružan jednim revolverom pokušava pobjeći iz neprijateljskog obruča u snijegom prikrivenu divljinu.

The 12th Man (2017)

ežija: Harald Zwart

Uloge: Thomas Gullestad, Jonathan Rhys Meyers, Marie Blokhus, Mads Sjøgård Pettersen, Vegar Hoel, Håkon T. Nielsen…

Žanr: Drama, ratni, povijesni

Trajanje: 135 min.

I dok ostatak vojnika drži njegove kolege na nišanu, Jan se uspije probiti pritom upucavši nekoliko svojih progonitelja, no jedan njihov metak mu otkine vršak palca one iste bose noge. Šepajući kroz gusti snijeg i led, Jan mi umakne, no ne za dugo.

Njemačke snage započnu temeljito pročešljavanje terena i Janu ne preostane ništa drugo doli da uroni u gotovo zamrznuto more i pod okriljem noći otpliva do najbližeg fjorda. Smatrajući kako nitko ne može preživjeti takvu hladnoću, Nijemci obustave potragu, ali Jan nekim čudom ipak uspije u svojem pothvatu. Do takvog zaključka dođe i nemilosrdni njemački zapovjednik Kurt Stage (J. Rhys Meyers) koji naloži svojim vojnicima pronalazak dvanaestog sabotera…

Premda smo kroz žanr ratnog filma do sad mogli pogledati već na desetke, ako ne i stotine sličnih priča, uvijek se pojave one o nekim neopjevanim junacima. Doduše, Norvežani su film o svojem heroju Janu Baalsrudu snimili još davne  1957. (op.a. ''Nine Lives''), no ovog puta su se producenti odlučili na adaptaciju romana 'Jan Baalsrud and Those Who Saved Him' Torea Hauga i Astrid Karlsen Scott.

Što ovaj film izdvaja iz gomile sličnih? Prije svega, Jan Baalsrud nije bio heroj već simbol. Simbol nade, otpora i snage. No, što je najvažnije za naglasiti, njegova igra mačke i miša s krvoločnim i opsesivnim Kurtom Stageom ne bi dugo potrajala da nije bilo onih koji su rekli DOSTA!   

Kad vidiš da je netko uspio preživjeti zamrznuto more, ozebline, gangrenu, glad i lavinu sve kako ne bi dospio u neprijateljske ruke, onda se u tebi probudi nekakva nada, revolt. Ono što ti je do jučer bilo nezamislivo, danas se pretvorilo u ostvarivo. Riskiraš život kako bi skrio tog sirotog neznanca, donio mu hranu i odjeću, previo rane. Da, Jan Baalsrud je bio onaj nužan udarac u muda prestravljenih Norvežana, impuls koji ih je natjerao da iskese zube spram nemilosrdnom osvajaču. 

Sve što je siroti Jan pretrpio zvuči nemoguće i kako bi rekli zlobnici: -Kao tipična partizanska bajka.-, ali željeli neki vjerovati ili ne, to se uistinu zbilo. Čak je i samouvjereni SS-ovac Kurt Stage (Jonathan Rhys Meyers, iznenađujuće uvjerljiv u ulozi Nijemca) odlučio pred svojim vojnicima testirati izdržljivost pa je nadobudno zakoračio u zamrznuto more sve kako bi već nakon par minuta ljutito izišao van. Kako je to moguće? Volja, ljudi moji. Ne postoji veća snaga od ljudske volje. Stagea je vodila isključivo ambicija i zato nije mogao parirati Janovoj volji za životom.

Sve u svemu, Nizozemski redatelj Harald Zwart (''One Night at McCool's'', ''Karate Kid''…) nam je kreirao jedan prilično staromodan film (s pričom većom od života) koji je svakako mogao biti i kraći (prije svega u sceni s Janovim nebrojenim noćnim morama), no to ne znači kako vam neće okupirati pažnju.

Sa svakim novim kadrom nestrpljivo iščekujete nastavak Janove 'Odiseje' i s nevjericom propitujete što li je sve taj čovjek preživio. A da bi se mogli suosjećati s glavnim likom, valjalo je pronaći glumca koji nije samo sposoban podvrgnuti se rigoroznim dijetama i savršenim grimasama u dočaravanju fizičke boli. Valjalo je pronaći glumca koji odiše nadom i duhovnoj borbenosti. Valjalo je pronaći Thomasa Gullestada.

U vremenima kad se fašizam i nacizam ponovno nesmotrenu veličaju, ''The 12th Man'' iliti u originalu ''Den 12. mann'' je film koji će nam ponoviti lekciju iz povijesti, a prije svega, lekciju iz čovječnosti.

OCJENA: 4/5