Nedavno sam u inbox na svojoj Facebook stranici dobila poruku nepoznate osobe. Kako sadržaj poruke ne želim krivo prepričati, na donjem screenshootu vidi se dio sadržaja poruke.

Zašto me ovaj upit ostavio prvo iznenađenu a potom bez teksta?  Iz jednostavnog razloga. To su očito problemi o kojima se ne smije javno govoriti i o kojima javnost ne zna apsolutno ništa.

Zašto me ova poruka zainteresirala u tolikoj mjeri da o njoj poželim napisati nešto više?

Zato što sam ja prvenstveno majka djeteta predškolskog uzrasta koje pohađa vrtić svakodnevno. Vjerujem da nisam jedina Zadranka koja nema tu sreću da radi  smjenu od 7 so 15 ili od 8  do16 sati, tako da je cjelodnevni boravak u vrtiću mom djetetu neophodan.

Dijete se u vrtiću socijalizira, pod nadzorom je stručnih osoba, ima 3 obroka te dva međuobroka. Po zimi je u toplome, a ljeti u rashlađenom . Uvjeti koje svako dijete može poželjeti.

Što bi se dogodilo da se vrtić moje kćeri zatvori? Što bi se dogodilo da se zatvore još 2 vrtića? Ili još više njih?

Apsoluno ništa. Život sigurno ne bi stao. Osim što bi morala dati otkaz kako bi bila kući i brinula se o svom djetetu. Može se živjeti od jedne plaće, reći će netko, ali budući da ja nisam tip osobe koja voli preživljavati iz mjeseca u mjesec, vrlo vjerojatno bih kao i većina moje generacije sreću potražila sa obitelji u inozemstvu.

Da li se tako vodi računa o mladim obiteljima? Mislim da ne. Do sada se jako dobro povelo računa o mladim obiteljima. Eno ih u Irskoj. Bolje se država nije mogla pobrinuti za njih jer tamo su dobili nešto što ovdje nisu mogli.

Ima jedan dječak, rođen u Zadru prije tri godine a odnedavno  upisan u jedan irski vrtić.

Tamo se upisao sasvim normalno, bez odbijenica i nepotrebne birokracije. Njegova mama kaže- neki puta stvari mogu teći zaista glatko. Kad nisi u Hrvatskoj.

Njen sin ima rijetki oblik mišićne distrofije a da bi se on upisao u jedan od vrtića koji su pod subvencijom Grada Zadra, po Zakonu, zbog njegovog upisa, u taj vrtić se zbog njegovog upisa NE SMIJE upisati četvero djece. Osim toga, Grad Zadar nema dovoljno novca pa taj isti vrtić ne može priuštiti asistenta za djecu s poteškoćama u razvoju.

Što je sa Laticom? Koliko traje izgradnja centra, nazire li se kraj i kada se otvara?

Nadalje, Zadar je kao grad sporta? Od najmanje dobi želimo našu djecu usmjeravati u sport? Loptica, jedini sportski vrtić u Zadru se zatvara sa početkom nove školske godine. Zašto? Borba s vjetrenjačama, očito.

Još bitnije, dajte nam odgovore na sljedeća pitanja. Zašto su svim vrtićima pod subvencijom grada Zadra kasnile subvencije za „socijalne slučajeve“ za prosinac 2016, siječanj, veljaču, ožujak i travanj 2017. 

Pod socijalnim slučajevima se smatraju samohrane majke te obitelji sa troje i više djece ( Grad Zadar vrtićima plaća veću subvenciju za tu djecu, kako bi rasteretili roditelje)

Zašto je na moje pozive Gradu Zadru, odjelu za financije goispođa ugodnog glasa rekla da budemo strpljivi, da su svi vrtići u istim problemima i da nije sigurna, odnosno da nema informaciju  kada će subvencije vlasnicima vrtića isplatiti.

Sat vremena nakon email upita s portala eZadar nadležnima- novci su se ekspresno pojavili na računu. Prosinac 2016, siječanj i veljača 2017.

Došlo je do nekakvog zastoja, nema se novaca, u redu. Kontaktirala sam nekolicinu kandidata za gradonačelnika/cu i svi su imali jako ljubazne odgovore i obećanja.

Hvala Vam svima na izdvojenom vremenu za odgovore. Bili ste jako žurni, pristojni i temeljiti u iznošenju svojih odgovora.

Ali gledajte, kako da vam to dočaram?  Nisu baš svi ljudi, odnosno glasači ovce.

Ne trebaju nama prazna obećanja, treba nam neki zakonski okvir koji će garantirati da se ovako nešto više nikad neće ponoviti, tko god došao na mjesto gradonačelnika Grada Zadra.

Može li se to napraviti? Smatram da može? Ukoliko postoji snaga, volja i iskrena briga za budućnost naše djece. A odakle budućnost djece kreće ako ne prvo iz kuće, vrtića te kasnije obrazovnih ustanova?

Još nešto bitno, kada se osoba kandidira na bilo koje radno mjesto a pogotovo mjesto gradonačelnika, bilo bi poželjno da je ta ista upućena u neke bitne stvari, odnosno probleme prije nego stupi na mjesto svog prethodnika. Pa kada se toliko kunete svi u mlade obitelji kao stup društva, pokažite da je stalo. Ali Zakonom, ne praznim  obećanjima i uljuđenim političkim jezikom od kojega nam je više svima muka.

I gospodo, zadnje ali i najbitnije pitanje, budući da se  radi o velikoj svoti koja je očito ugrozila egzistenciju jedne vlasnice ili kako je navela, ravnateljice vrtića - di su pare?

I još nešto, ali ne i najmanje važno. Hvala jednoj vlasnici vrtića koja se uprkos ovoj krizi jako dobro održala na površini. Koja je pratila akcije po trgovačkim centrima kako bi uštedila što više, a opet pazeći da djeca jedu zdravo i raznovrsno svaki dan.

Eto, to je borba i briga za našu djecu, a ne prazna obećanja.