Neobjašnjiva lakoća genijalnosti

Redatelj: Quentin Tarantino
Glumci: Michael Madsen, Tim Roth, Harvey Keitel, Steve Buscemi, Chris Penn
Trajanje: 99 minuta
Godina: 1992.
Produkcija: Live Entertainment

Pojam klasika većinu ljudi podsjeća na nešto staro, gotovo prekriveno prašinom, te u slučaju filma uglavnom crno-bijelo. No, i recentnije su godine za sobom ostavile pristojan broj naslova za koje već sad možemo reći da će ostati zabilježeni u analima kinematografije, uvijek rado gledani, komentirani i proučavani.

Jedan od njih svakako je "Reservoir Dogs", film koji je Quentin Tarantino otpočeo svoj put u legendu. Tarantino je vjerojatno najveći živući američki redatelj, nikad nije snimio film koji bi bio išta manje od briljantnog, a čak i usprkos tome, genijalnost njegovog prvijenca gotovo pa je nedosegnuta. Teško je vjerovati da jedan mladi redatelj može karijeru otpočeti ovakvim filmom. Filmom koji je ne samo jedan od vrhunaca kinematografije otkad je filma, već i sastavni, štoviše ključni, dio popularne kulture i česta, a ponekad i neizostavna tema, svake iole ozbiljne filmske diskusije.

"Reservoir Dogs" je iz temelja promijenio shvaćanje suvremene kinematografije, a svom tvorcu omogućio čast koju nijedan redatelj prije njega nije imao - već nakon svog prvog filma Tarantino je postao žanr za sebe, a pridjev tarantinovski žanrovska odrednica jasna gotovo svakome. Tarantino već svojim prvim filmom postavlja jasne temelje jedinstvenog redateljskog stila koje će nastaviti njegovati i u svojim budućim (i nažalost prerijetkim) ostvarenjima. Prva asocijacija koja se uz svaki njegov film veže je originalnost. Ali ono što je uistinu fascinantno je činjenica da je ta njegova famozna originalnost samo mozaik nečeg već viđenog, sastavljena od malih dijelova tuđih filmova koji su na Tarantina ostavili dojam i koje je on pomno pohranio u svom slavnom fotografskom pamćenju. Primjera već u Reservoir Dogsima ima beskrajno mnogo; odjela koja likovi nose preuzeta su iz John Woo-ovog "Bolje sutra II", nazivi likova po bojama potiču iz "Preuzimanje Pelhama 123", vidljiv je cijeli niz referenci na "Grad u plamenu" Ringa Lama...

Fascinantan je i sam način na koji je film sniman, bez kronološkog toka radnje, u koncentričnim krugovima u kojima su scene povezane na principu asocijacija. Naizgled komplicirano, a opet jednostavno za gledanje i izuzetno lako shvatljivo. Tehnika je to koja je postojala i ranije, ali nikad prije ni poslije nije upotrebljena tako efikasno i kvalitetno kao što to radi Tarantino. Naravno, nemoguće je govoriti o bilo kojem Tarantinovom djelu, posebice "Reservoir Dogsima" da se ne spomenu dijalozi. Usprkos svim posebnostima Tarantinovog stila, dijalozi su uvijek bili i uvijek će biti njegova najprepoznatljivija odlika. Njegove su replike nevjerojatno brze i dinamične, uvijek neočekivane, često šokantne. Kroz svaki svoj film Tarantino se maštovito i duhovito napisanim dijalozima upušta u duboke analize popularne kulture, čiji je dio tako brzo i sam postao. Već danas, tek 15 godina nakon njegovog prvog filma, neki novi klinci razgovaraju njegovim rečenicama, ponekad svjesno, a ponekad jednostavno zbog toga što su postale neizbrisiv dio opće kulture.

I za kraj, kao zaključak, jedan mali kuriozitet koji je mene oduvijek izuzetno zabavljao jer govori jako puno o Quentinu Tarantinu i njegovu liku i djelu. "Ma odličan mi je taj 'Reservoir Dogs', ali stvarno mi nije jasno zašto mu je takav naslov", rečenica je koja se često čuje kad je o ovom filmu riječ. Dugo se tražila nekakva veza naslova sa samim filmom, dok redatelj nije razjasnio da je ta potraga uzaludna jer je jednostavno - nema. Naslov "Reservoir Dogs" nastao je dok je Tarantino još bio mladi strastveni filmofil i kao takav radio u videoteci (u kojoj je navodno pogledao više od 20 000 filmova, a mnoge poslije koristio kao inspiraciju). Sastavni dio njegovog posla bio je preporučati mušterijama kvalitetne filmske naslove. Tako je jednom prilikom njegova preporuka glasila: "Au revoir, les enfants" (legendarni "Zbogom, djeco" Louisa Mallea o kom će vjerojatno biti riječ i u ovoj kolumni neki drugi put). Mušterijin odgovor posprdno je glasio: "Neću gledati nikakav 'Reservoir Dogs'!"