Ispovijest gubitnika

Izvorni naslov: On the Waterfront
Redatelj: Elia Kazan
Glumci: Marlon Brando, Karl Malden, Lee J. Cobb, Rod Steiger, Eva Marie Saint
Trajanje: 108 minuta
Godina: 1954.
Produkcija: Columbia Pictures

"Na dokovima New Yorka" priča je o lovu na famozni američki san, istinu i pravdu nastala u vrijeme kad takve priče još nisu bile samo isprazni klišej. Ideja za film nastala je nakon serije od 24 članka koji su Malcolmu Johnsonu, novinaru njujorškog "The Suna", donijeli Pulitzerovu nagradu. Johnson je svojim člancima prokazao pravo lice dokova New Yorka i kriminalne sindikate koji njima upravljaju. Scenarist ovog filma, Budd Schulberg, postao je fasciniran pričom, kojoj je posvetio godine svog života, a godinu dana nakon premijere "Na dokovima New Yorka" izdao je i knjigu "Dokovi" koja detaljno opisuje problem korupcije i organiziranog kriminala u radničkim sindikatima.

Terry Malloy (Brando) bivši je boksač koji je imao priliku da se bori za naslov svjetskog prvaka, ali je bez nje ostao namještajući borbe prema nalogu svog brata Charleyja (Steiger) i njegovog nalogodavca, mafijaškog šefa Johnnyja Friendlyja (Cobb) koji kontrolira njujorške dokove. Malloy je od velikog prvaka postao gubitnik koji se ubija od posla na dokovima i povremeno obavlja nezakonite posliće za Friendlyja. No, kad Friendlyjeva banda ubije njegovog prijatelja Joeyja, Terryju proradi savjest te počne razmišljati o svjedočenju protiv mafije s dokova, kojoj pripada i njegov vlastiti brat.

"Na dokovima New Yorka" film je kojeg su pratile ogromne kontroverze i to ne samo zbog izuzetno škakljive priče koja direktno napada njujorški kriminalni sindikat, čiji je utjecaj u to vrijeme sezao vrlo daleko. Redatelj "Dokova" Elia Kazan, koji se proslavio zahvaljujući remek-djelima "Tramvaj zvan čežnja" i "Viva Zapata!", i danas je u Hollywoodu zloglasan zbog činjenice da je surađivao s omraženim senatorom McCarthyjem za vrijeme njegovog bespoštednog "lova na vještice" odnosno progona komunista tokom 50-ih godina prošlog stoljeća. Široko je rašireno vjerovanje kako je "Na dokovima New Yorka" Kazanova isprika zbog prokazivanja svojih bivših suradnika.

Upravo iz tog razloga, producentima je bilo vrlo teško nagovoriti Marlona Branda, vjerojatno najveću zvijezdu tadašnjeg Hollywooda da prihvati ulogu u Kazanovom filmu, za koju je prvobitno predviđen Frank Sinatra. Producent Sam Spiegel je ipak nagovorio Branda da prihvati ulogu koju mnogi i danas (uključujući i autora ovog teksta) smatraju najboljom u njegovoj karijeri. Terry Malloy daleko je od likova koji se inače vezuju s Marlonom Brandom. On je tipični gubitnik, neobrazovana propalica, bez izgleda da si ikad osigura pristojan život. Brando u ovoj ulozi jednostavno briljira, njegovo lice u svakoj sceni odaje jednostavnost i prostodušnost Terryja Malloyja. Ovo je ujedno i film koji je Brandu donio njegovog prvog Oscara, u vrijeme dok je ta nagrada još imala svoju težinu. Za Brandom nimalo ne zaostaje ni ostatak glumačke ekipe, posebno debitantica Eva Marie Saint u ulozi njegove djevojke Edie, koja je za svoju izvedbu također nagrađena Oscarom, te genijalni Rod Steiger kome je ova nagrada izmakla za dlaku. "Na dokovima New Yorka" ukupno je nagrađen s osam Oscara, među kojima prestižna priznanja za najbolju režiju, scenarij, montažu i film.

"Na dokovima New Yorka" film je koji je svojom hrabrošću da prije svih progovori o "zabranjenim" temama suvremene Amerike ostavio neizbrisiv trag na svjetskoj kinematografiji. Vremena su se možda i promijenila, ali teme su ostale iste, a aktualnost "Dokova" i dalje, na žalost, ne blijedi, ali oni će baš zato uvijek ostati podsjetnik da su promijene moguće. Ako se za njih potrudimo.