"Dugačak je i težak put koji iz pakla vodi prema svijetlu"

Izvorni naslov: Se7en
Režija: David Fincher
Uloge: Brad Pitt, Morgan Freeman, Kevin Spacey, Gwyneth Paltrow
Trajanje: 127 minuta
Godina: 1995.
Produkcija: New Line Cinema

Bila je mračna, kišna noć. Zvuči kao početak nekakvog šund romana u kojem privatni detektiv s nogama na stolu čeka da u njegov ured uđe zanosna dama u crvenoj haljini i ponudi mu intrigantnu misteriju. No, ujedno je i najbolji način da se opiše atmosfera kakvu je David Fincher oslikao na filmskom platnu svojim krunskim redateljskim uratkom.

"Sedam" je mračan, težak, atmosferičan jedno riječju užasavajuć triler koji nije namijenjen osjetljivijoj publici. "Sedam" je ujedno i vrh filmskog stvaralaštva devedesetih, jedan od najboljih primjera svog žanra u kinematografskoj povijesti i školski primjer vrhunskog kriminalističkog trilera. Serijski ubojice, poput svih ostalih motiva koji normalnom čovjeku unose jezu u kosti, česta su filmska tema i plodno tlo za rađanje vrhunskih priča, a David Fincher je tu temu vrhunski obradio. Da nekoliko godina ranije Jonathan Demme nije snimio "Kad jaganjci utihnu" možda bi mogli reći i najbolje.

No, dok su kod Demmea serijski ubojice gotovo cijelo vrijeme prisutni, iako Clarice Sterling svoju lovinu pronalazi tek na samom kraju, Fincherov je negativac konstantna prijetnja iz sjene. On vreba nad dvojicom detektiva koji ga pokušavaju uhvatiti i polako slaže mozaik svoje slagalice i sa svakim novim komadićem lovac se sve više pretvara u lovinu. Da je Fincher ostao podložan nekim zadanim klišejima kriminalističkog trilera pokazuju glavni likovi; dva policajaca koji stoje jedan naspram drugog u potpunom kontrastu. Detektiv Somerset je stari iskusni drot prepun mudrosti nakupljene dugogodišnjom službom spreman za mirovinu kojem će ovo biti posljednji slučaj. Detektiv Mills je mlad, ambiciozan, temperamentan policajac koji svoju karijeru želi otpočeti velikim uhićenjem. Zajedno moraju uhvatiti okrutnog ubojicu čiji su modus operanti sedam smrtnih grijeha. Biblijskih, naravno.

Vizualna komponenta filma ključna je za njegov ambijent. Fincher je kroz cijelu svoju karijeru (od "Aliena 3" pa sve do najnovijeg "Zodiaca") volio tapkati u mraku. Zlokobnu tamu često probijaju samo snopovi svijetla iz ručnih svjetiljki koje nose njegovi detektivi, a iako su na mjestu zločina sva svjetla redovito popaljena, ona bacaju tek slabašni odsjaj koji nije dovoljan da osvijetli cijelu prostoriju. Uvijek nešto vreba u tami. Iako je radnja filma smještena u devedesete godine, scenografija sugerira da je vrijeme stalo pedeset godina ranije. Svi su prostori u tonovima smeđe, crne, oker žute, pokućstvo je drveno, a atmosfera uštogljena.

I onda se napokon pojavljuje toliko očekivani ubojica. No, on nije samo još jedan kriminalac. Fincher ga odlučuje uvesti u priču gotovo pola sata prije kraja filma, a kad se čini da je sve gotovo, pravi rasplet tek počinje. Na taj način publika ga stiže upoznati i shvatit da su očekivali nešto sasvim drugo. Kevin Spacey (koji uopće nije kreditiran na uvodnoj špici filma kako ne bi pokvario iznenađenje) odradio je još jednu u podugačkom nizu nezaboravnih uloga. Njegov ubojica, sasvim je jasno, mora biti psihopat, ludi manijak bez milosti i savjesti. Ali njegova pojava to ne odaje. On je miran i promućuran, vrlo inteligentan i ugodan sugovornik. Samo mu iz očiju izvire tama.