Ironija ili poetska pravda?

Izvorni naslov: Unforgiven
Režija: Clint Eastwood
Uloge: Clint Eastwood, Morgan Freeman, Gene Hackman, Richard Harris
Godina: 1992.
Trajanje: 131 minuta
Produkcija: Warner Bros.

Možda je ironija, a možda poetska pravda što se Clint Eastwood morao vratiti žanru koji ga je proslavio da dobije priznanje Američke filmske akademije, popularnog Oscara kojim svaki velikan želi ukrasiti svoju komodu. No, Clint svog Oscara nije zaradio za glumu, iako je za "Nepomirljive" dobio čak dva (najbolji redatelj i najbolji film). Isto kao što ga nije zaradio ni kasnije (u istim kategorijama slavio je s "Djevojkom od milijun dolara"). "Nepomirljivi" su njegovo oproštajno pismo, posljednji pozdrav s westernom kojeg je dvije godine ranije samo nakratko oživio Kevin Costner, da bi najveći američki žanr vrlo brzo opet pao u zaborav.

Ako je itko zaslužio da bude odgovoran za posljednji veliki western 20. stoljeća (dakle i posljednji veliki western uopće), onda je to svakako Clint Eastwood. Neki će ga prije svega pamtiti kao "prljavog" Harryja Callahana, ali potpisniku ovih redaka prva asocijacija na Clinta Eastwooda uvijek će ostati "čovjek bez imena", Blondie, produkt njegove suradnje sa Sergiom Leoneom, koja je rezultirala legendarnom "dolar-trilogijom" koja je proslavila spaghetti western. Ali priča o "Nepomirljivima" tu tek počinje. Upravo je ovim filmom Eastwood pokazao da može biti velik redatelj, puno bolji nego što je ikad bio glumac. Iako je u redateljskom CV-u već imao gotovo 20 filmova (među kojima se najviše istaknuo "Blijedi jahač"), tek je ovim filmom pokazao da u njemu leži istinski redateljski velikan. A nakon što je probio led, uspjesi su se samo nastavili nizati ("Savršeni svijet", "Ponoć u vrtu dobra i zla", "Mistične rijeke"...).

U doba "Nepomirljivih" Eastwood još nije znao režirati film bez da sebi dodijeli glavnu ulogu pa tako ne čudi što je odlučio uskočiti u čizme Williama Munnyja, koliko god ta uloga za njega bila netipična. William Munny je stari revolveraš, nemilosrdni ubojica, koji se smirio sa svojom suprugom na ugodnoj maloj farmi. No, nakon njezine smrti Munny više nema ni želje ni razloga za takvim životom, a ponuda skupine prostitutki da osveti njihovu prijateljicu koji je pijani kauboj unakazio nožem poslužit će mu kao savršena izlika da opet opaše svoj pištolj i uzme wichesterku u ruke. U mirnom gradiću Big Whiskeyju red i mir provodi šerif "Little" Bill Daggett, koji ne voli revolveraše ni Munneyjevu vrstu pravde. I upravo je on pravi heroj i jedini pozitivac ove priče. Ali, poput svih ostalih koji su kroz godine ukrstili pištolje sa Clintom u njegovim brojnim inkarnacijama u westernima, "Little" Billa ne čeka ništa dobro.

Ne zvuči baš uobičajeno, zar ne? Vjerojatno zato što nema ništa uobičajeno u westernu u kojem Clint Eastwood igra negativca bez morala i skrupula. Negativca koji uz to, na kraju balade, izlazi kao pobjednik. Valjda je Eastwood jednostavno imao previše iskustva u žanru da ne bi bio svijestan kako mora izvrnuti naopačke sve na što smo u westernu navikli da bi mogao još jednom odjahati u suton uz ovacije publike. Ili mu je možda samo dosadilo igrati istu ulogu u istim filmovima. No, na kraju je bitno samo da se usudio izgovoriti jednu od najmoćnijih replika u povijesti filma (a ne samo westerna). "Istina, ubijao sam žene i djecu. Ubijao sam sve što je hodalo ili puzalo. A sad sam tu da ubijem tebe". Taj trenutak je vrijedilo čekati.