"Ovdje smo da pomognemo Vijetnamcima jer unutar svakog žutog čuči Amerikanac koji samo čega da izađe."

Režija: Stanley Kubrick
Uloge: R. Lee Ermey, Matthew Modine, Adam Baldwin, Vincent D'Onofrio
Trajanje: 116 minuta
Godina: 1989.
Produkcija: Warner Bros.

"- Are those... live rounds?
- Seven - six - two milimeter. Full. Metal. Jacket."

Nakon svega što je o Vijetnamu već rečeno u filmovima, "Full Metal Jacket" isporučuje premalo i dolazi prekasno. U vremenima kad su ideal ratnog filma predstavljali Coppolina "Apokalipsa danas" i Stoneov "Vod smrti" tako je vodeći američki filmski kritičar Roger Ebert opisao Kubrickovo remek-djelo. Ali Kubrickova je sudbina uvijek bila da ne bude shvaćen pa se ne treba čuditi što ni "Full Metal Jacket" nije nikakva iznimka.

Isti je kritičar opisao ovaj film kao "zbirku kratkih priča, ne roman". Bila bi to kratka zbirka od samo dvije priče. Jer Kubrick je prilično jasno, i namjerno, presjekao "Full Metal Jacket" na dvije jednake polovice: obuku za rat i pravi rat. I publici ostavio da procjeni što je strašnije. Za razliku od dva spomenuta epa koji su Vijetnamski rat opisivali kroz prizmu droge i napalma, s puno društvene kritike i velikih životnih metafora, Kubrick je ostao puno prizemniji. Za njega u ovom, ni bilo kojem drugom ratu, nema ništa epsko.

Od početne scene u kojoj se skupina dugokosih i golobradih mladića transformira u skupinu kratko ošišanih vojničkih klonova preko obuke čiji je cilj završiti njihovu transformaciju u jednostanične amebe, strojeve za ubijanje, Kubricka ne zanima rat samo ljudi koji u njemu sudjeluju. Čak i u onoj drugoj od dvije priče (ili drugom dijelu romana, kako vam drago) Kubrick gotovo sasvim ignorira bitke i bavi se samo onim kratkim isječcima vojnika uhvaćenim pod snajperskom vatrom, njihovim dijalozima i duhovitim one-linerima koji im pomažu da sačuvaju zdrav razum u strahotama koje ih okružuju. "Full Metal Jacket" zbog toga se može činiti kaotičnim jer on doista nema nit vodilju, priču koja se razvija i koja vodi ka nekom logičnom završetku. Sve što vidimo je skup raštrkanih situacija, a svaka od njih ima neku svoju, posebnu poantu. "Kako možeš ubijati žene i djecu", pita vojnik Joker topnika u helikopteru. "Lako je", kaže on. "Samo trošim manje municije".

Vojnik Joker, vojnik Pyle, Animal Mother Killer, Eightball, vojnik Kauboj... U ovom ratu vojnici nemaju imena, samo nadimke koje im je odmah na obuci prikladno podijelio narednik Hartman, glavna zvijezda filma , kojeg nezaboravno igra R. Lee Ermey i čiji je gubitak doista teško nadomjestiti pa se baš zbog toga u drugom dijelu filma čini da "Full Metal Jacket" gubi tempo. Bogatim repertoarom neponovljivih i kreativnih psovki i devijantnim načinima maltretiranja Hartman trenira "crve" da postanu marinci, a "Bog voli marince jer oni ubijaju sve što vide". Posebno je dojmljiva scena u kojoj Hartman regrute tjera da spavaju sa svojim puškama, daju im ženska imena i recitiraju im poeziju jer "druge pičke osim njih ovdje neće vidjeti". Na Hartmanovoj meti posebno se našao vojnik Pym čiju će transformaciju iz debeljuškastog nesposobnjakovića u primitivnog razbijača, ubojicu bez skrupula instruktor naposlijetku platiti životom u dugo očekivanom obračunu.

"Mrtvi znaju samo jednu stvar: da je bolje biti živ. Tako sam sretan što sam živ, u jednom komadu i nizak. U svijetu govana, ali živ. I nije me strah". I to je to. To je, za Kubricka, taj veliki epski rat, taj događaj koji je povukao nebrojene moralističke rasprave, kojem je umjetnost posvetila mnoge metafore veće od života. Treba li reći još nešto?