Patnje starog Humberta

Režija: Stanley Kubrick
Glumci: James Mason, Sue Lyon, Shelley Winters, Peter Sellers
Trajanje: 152 minute
Godina: 1962.
Produkcija: Seven Arts

Izazov ekranizacije jednog od najčitanijih i nedvojbeno najboljih romana 20. stoljeća za mnoge bi redatelje bio prevelik zalogaj. Posebno s obzirom na njegovu kontroverznu narav i temu vrlo škakljivu ne samo u ondašnjem, već i u današnjem društvu - pedofiliju. No, Stanley Kubrick uvijek je bio na glasu kao redateljski ekscentrik, čovjek kojem konvencije i norme ništa ne znače, koji ne poznaje tabu temu. Ali čak je i on nakon premijere "Lolite" priznao da se u takav projekt sigurno ne bi upuštao da je znao kakvi ga problemi s cenzurom čekaju.

A film je, u odnosu na roman Vladimira Nabokova, uz to poprilično ublažen. Sve su seksualno eksplicitnije scene potpuno izbačene ili ostavljene samo u natruhama, a dob glavne junakinje podignuta je s 12 na 14 godina. No, ne može se reći da Kubrick nije ostao vjeran Nabokovljevoj viziji, s obzirom da je sam autor knjige napisao scenarij za njegov film osobno provevši većinu izmjena u radnji, iako je i Kubrick donekle doradio njegov tekst.

Priča, kako romana tako i filma, prati srednjovječnog profesora Humberta Humberta koji dolazi na ljetovanje u gradić u New Hampshireu gdje odsjeda kod udovice Charlotte Haze. Tamo upoznaje i njenu kćer Dolores, ili kako je on zove Lolita, i beskrajno zaljubljuje. Humbert pažljivo gradi svoj odnos s majkom i kćeri, a eventualno je prisiljen i oženiti Charlotte kako bi ostao blizu svojoj Loliti. Svakim ga danom njegova situacija sve više izluđuje, sve dok mu se prilika da svoju fantaziju provede u djelo ne ukaže nakon što mu žena pogine u automobilskoj nesreći.

Malo je naslova u kinematografskoj povijesti oko kojih se podigla takva prašina kao oko "Lolite". Kontroverzna tema pedofilije, pogotovo one kao u "Loliti", koja je predstavljena djelomično odobravajuće, podigla je na noge puritansku javnost. Tražile su se zabrane, a cenzorska mu je komisija nalijepila etiketu "zabranjeno za mlađe od 18." No, kako loša reklama ne postoji, film je ostvario pristojnu financijsku prođu, pogotovo kad se uzme u obzir da Kubrickovi filmovi nikad nisu bili orijentirani na zaradu i namijenjeni širokoj publici.

Posebno je zanimljiv način na koji je Kubrick uhvatio djelomično dnevničku strukturu romana. Kako je Nabokov cijelu knjigu napisao iz perspektive svog glavnog lika i priču iznio kroz njegova razmišljanja i zapise o svom predmetu žudnje, ni Kubrick se nije zadovoljio klasičnim filmskim uprizoravanjem priče. Potpomognut naracijom glavnog glumca Jamesa Masona, koji igra profesora Humberta, te vrlo dojmljivim stilom režije u kojem nema klasičnih rezova, Kubrick postiže da svaka scena, svaki odlomak izgleda kao novi komad dnevničkog zapisa.

Iako joj je naknadno priznat status neospornog klasika i filmskog remek djela, kritika isprve nije "Lolitu" dočekala s oduševljenjem. Nalazili su joj brojne zamjerke, najčešće u vidu minornih i banalnih grešaka, pa je kasnije, 1997. godine, čak i snimljena nova ekranizacija ne bi li "ispravila" propuste originala. No, verzija Adriana Lynea nije ni do koljena onoj Kubrickovoj. Iako je Dominique Swain puno bolje utjelovila ulogu mlade fatalne zavodnice nego Kubrickova Lolita Sue Lyon, a i Jeremyju Ironsu treba priznati da je kvalitetniji glumac od Jamesa Masona, nova "Lolita" ne uspijeva uhvatiti ugođaj romana na način na koji to čini izvornik, te je potpuno lišena humora. Također, Kubrickova "Lolita" ima još jedan nezamjenjivi faktor - briljantnog Petera Sellersa kao Humbertova protivnika Quiltyja.

"Lolita" je, bez daljnjega, roman kojeg bi svatko trebao pročitati, a nakon toga pogledati film. Možda ćete se iznenaditi da je moguće napraviti filmsku ekranizaciju koja je toliko dosljedna izvornom tekstu, a istovremeno potpuno drukčija, posebna i nevjerojatno kvalitetna.