Pukla vas je fjaka? Onda nema druge, nego pivu u jednu, a daljinski u drugu ruku i neka maraton počne...

Unatoč zamjerkama pojedinaca, jednostavno se ne mogu prisiliti uputiti ka kinu koje vrti samo nastavke i to redom: Fast and Furious 5, Pirates Of The Carribean 4, Kung Fu Panda 2 i Hangover 2 odnosno prequele kao što je X-Men: First Class, s tim da ne treba naglašavati kako su neki od navedenih na repertoaru već mjesecima. Povrh toga ostatak programa je ispunjen filmovima namjenjenim djeci odnosno trećerazrednim romantičnim komedijama i pop corn polu-proizvodima poput Source Code ili Super 8.

U nadi da će se pojaviti neki film vrijedan pažnje što ovotjedni premijerni Transformers 3 (opet nastavak) zasigurno nije, osim ako niste teenager nabrijan na demonstraciju najnovijih specijalnih efekata kojem je nazovi radnja sasvim sporedan segment, onda bi s nostalgijom posvetio ovu kolumnu nekim ljetnim filmovima koje ste pretpostavljam pogledali, no ne i zaboravili. Koliko vas je otplivalo u malo dublje more, a nije osjetilo laganu paranoju i flashbackove iz filma Ralje?

Jaws (1975)

Režiser: Steven Spielberg

Uloge: Roy Scheider, Robert Shaw, Richard Dreyfuss, Lorraine Gary...

Žanr: Horor, triler

Trajanje: 124 min.

Mislim da ne treba trošiti previše prostora i vremena o radnji filma koji ste, kako sam već napomenuo, zasigurno gledali, no za one zaboravne radnja bi u par crtica glasila...

Amity je mali turistički gradić smješten na otočiću u New Englandu. Nekoliko dana prije proslave dana državnosti, novopridošli šef policije Martin Brody (R.Scheider) dobije informaciju da je na plaži pronađeno tijelo mlade Chrissie Watkins. Obdukcijom se ustvrdi da je Chrissie žrtva napada ogromnog morskog psa. Martin zatraži pomoć stručnjaka za morske pse Matta Hoopera (R.Dreyfuss), koji pregledom tijela sugerira Martinu da obustavi proslavu dana državnosti inače će biti novih žrtava.

Film koji je osigurao mjesto u filmskim analima kao jedan od najstrašnijih filmova ikad snimljenih po mom je mišljenju i jedan od ponajboljih, ako ne i najbolji film Stevena Spielberga, koji je autora prometnuo u tvorca prvog pravog blockbustera i utro put današnjim megalomanskim projektima poput Avatara i sl. Ipak, po značaju oni su daleko inferiorniji spomenutom naslovu. Ne treba posebno naglašavati da je sam film iznjedrio mali milijun klonova kao i tri nastavka koji su nemjerljivo lošiji od originala, no strah koji je film utjerao svakom kupaču koji je pogledao film neće nestati dok god je živ (bar je kod mene takav slučaj). Koliko god ga isfrustrirani tv urednici ponavljali u ljetnim terminima svako ponovno gledanje izaziva osjećaj nelagode i jeze. Dovoljno se samo prisjetiti nezaboravne glazbe Johna Williamsa i plivat ćete brže od maratonca ka obali.

Big Wednesday (1978)

Režija: John Milius

Uloge: Jan-Michael Vincent, William Katt, Gary Busey...

Žanr: Komedija, Drama

Trajanje: 120 min.

Drugi film na ovoj svojevrsnoj ljetnoj kompilaciji ipak ne zaziva nikakve strahove već oduševljenje i zavist što na našoj obali nema tolikih neukrotivih valova kojima jašu protagonisti filma Big Wednesday iliti kod nas poznatijeg kao Dan Velikih Valova...

Matt (J.M.Vincent), Jack (W.Katt) i Leroy (G.Busey) trojica su prijatelja koji dane provode surfajući kalifornijskim plažama, a večeri na razuzdanim zabavama. Problemi nastanu kad spomenuti trojac dobije pozive za novačenje pred odlazak u Vijetnam...

Afirmirajući se kao jedan od ponajboljih scenarista 70-ih (Jeremiah Johnson, Dillinger, Magnum Force, Apocalypse Now) John Milius je paralelno razvio i respektabilnu redateljsku karijeru te je nakon pozitivnih kritika za svoje (sad kultne) filmove Dillinger (1973) i The Wind And The Lion (1975) odlučio napraviti sasvim intimniji i po određenim segmentima biografski film o skupini mladih surfera čije idilične živote u potpunosti izmjeni prelomni događaj moderne američke povijesti zvani Vijetnamski rat. Kako je u mladosti i sam podosta vremena provodio na plažama Malibua, Milius je odlučio taj komadić svojeg života pretočiti na veliki ekran te pred nama stoji klasično ostvarenje o sazrijevanju i prijateljstvu koje ni dan danas ne gubi svježinu. Inače, Big Wednesday je surferski izraz za mitski dan kad će se pojaviti najveći val o kojem sanjaju svi surferi.

American Graffiti (1973)

Režija: George Lucas

Uloge: Richard Dreyfuss, Ron Howard, Paul Le Mat, Charles Martin Smith, Cindy Williams...

Žanr: Komedija, Drama

Trajanje: 110 min.

Slijedeći film kojem ću posvetiti par rečenica nije u klasičnom smislu riječi ljetni film, jer izostaju prizori plaža i mora, no zasigurno je prikladan, pošto je u pitanju jedan od najzabavnijih filmova o odrastanju ispunjen prizorima ludih provoda koji su također obilježlja dugih ljetnih večeri. Riječ je naravno o filmu American Graffiti.

Dugogodišnji prijatelji i srednjoškolski maturanti Curt (R.Dreyfuss), Steve (R.Howard), John (P.Le Mat) i Terry (C.M.Smith) sretnu se jedne ljetne večeri u drive-in kafiću gdje započnu priču o daljnjim planovima. Curt je neodlučan o odlasku sa Steveom idućeg jutra na fakultet dok John i Terry ne namjeravaju napustiti rodni Modesto. U želji za dobrim i za Curta i Stevea možda posljednjim provodom pred odlazak ekipa se raziđe po gradu i svako od njih doživi niz avantura za pamćenje...

To bi možda bio nekakav kraći i suvisliji opis jednog od najzabavnijih i svakako najpoznatijih filmova 70-ih koji je ispunjen nezaboravnom glazbom ranih 60-ih. Režiju ovog nezaboravnog klasika potpisuje tada relativno nepoznati George Lucas koji je prethodni režirao kultni sf THX 1138 (1971) te je zahvaljujući hvalospijevima publike i kritike priskrbio novac za svoj životni projekt zvan Star Wars. Valja spomenuti da je producent filma veliki Francis Ford Coppola kojem, da se slobodno izrazim, Lucas i dan danas može ljubiti ruke na ukazanoj prilici. Oni koji su gledali film primjetili su u jednoj od manjih uloga danas svima poznatog Harrisona Forda. Što još reći osim da je u pitanju jedan od najboljih i najpametnijih teenagerskih filmova ikad snimljenih.

Za kraj bi ostavio jedan puno mlađi film, a po kvaliteti i daleko inferiorniji, no ipak sasvim gledljiv i adekvatan za ljetne dane ispunjene brojnim koncertima.

Taking Woodstock (2009)

Režija: Ang Lee

Uloge: Demetri Martin, Imelda Staunton, Henry Goodman, Liev Schreiber, Jonathan Groff, Eugene Levy...

Žanr: Komedija, Drama

Trajanje: 120 min.

Elliot Tiber (D.Martin) mladi je dizajner interijera koji provodi ljeto 1969-e na obiteljskom imanju pomažući roditeljima Jakeu (H.Goodman) i Soni (I.Staunton) u vođenju njihovog malog oronulog motela El Monaco u White Lakeu. Elliot sazna da su mu roditelji pred bankrotom te u očaju dođe na ideju o organizaciji rock koncerta koji bi im ako ništa drugo osigurao neke goste u motelu. Doznavši da organizatori predstojećeg Woodstock festivala imaju problema s lokacijom, Elliot im sugerira farmu svog susjeda Maxa Yasgura (E.Levy)...

Djelomično baziran na istinitim događajima, film proslavljenog Ang Lee-a vješto izbjegava prikaz samog legendarnog koncerta, te je prije svega fokusiran na Elliota i njegove roditelje. Pritom otkriva sve one manje poznate detalje koji su doveli do najpoznatijeg događaja u povijesti rock glazbe. Ispunjen vrhunskom glazbom i šarolikom galerijom likova koji se provlače kroz film (prije svega mislim na odličnog Liev Schriebera kao transvestita tjelohranitelja), Taking Woodstock je pravo osvježenje u ljetnim večerima za sve ljubitelje kvalitetne glazbe.

Mogao sam ovom prilikom pisati o cijeloj hrpi filmova prikladnoj za ove vruće dane no iskreno mi se ne da daviti ljude koje je kao i mene uhvatila ova fjaka. Ako ste kojim slučajem propustili koji od navedenih filmova ili ste voljni ponoviti gradivo, nadam se da sam vam bar malo olakšao izbor. Pivu u jednu, daljinski u drugu ruku i neka maraton počne.