Uz neke dobro znane naslove pozabavit ćemo se i nekim neobičnim filmovima koji se indirektno bave nogometom

Svjestan sam da će većem djelu ženskog čitateljstva biti mučno kad uz pusti nogomet i ludilo koje ga okružuje posljednjih desetak dana ugledaju i tekst koji se bavi nogometom (i oko njega) na filmu, no dužan sam kao iskreni filmofil i nogometni navijač baciti pogled i na tu filmsku stranu.

Iako će do objave ovog teksta biti poznata sudbina naše reprezentacije odlučio sam do nekog zanimljivijeg kinoprograma nogometnim žargonom rečeno plasirati ovaj tekst. Uz neke dobro znane naslove pozabavit ćemo se i nekim neobičnim filmovima koji se indirektno bave nogometom.  

Goal! The Dream Begins (2005)

Režija: Danny Cannon

Uloge: Kuno Becker, Alessandro Nivola, Stephen Dillane, Anna Freil, Tony Plana, Sean Pertwee...

Žanr: Drama, sport

Trajanje: 118 min.

Klasična feelgood priča o uspjehu malog čovjeka koji uz požrtvovnost postane svjetska zvijezda. Priča se vrti oko talentiranog i siromašnog nogometaša Santiaga Muñeza (K. Becker) koji se usprkos željama svoje obitelji uputi iz S.A.D.-a u Europu sa snom o igranju u najboljim europskim ligama... 

Uz talentiranu glumačku ekipu (posebice Stephena Dillanea i Alessandra Nivolu) i sigurnu režiju nekoć izrazito obećavajućeg redatelja Dannya Cannona (Phoenix, The Young Americans...), film je izazvao pozornost javnosti zbog činjenice što se u njemu pojavljuje bezbroj slavnih nogometaša poput Alana Shearera, Davida Beckhama, Raúla Gonzáleza, Zinédinena Zidanea. Valja spomenuti i odlični soundtrack sastavljen od pjesama ponajboljih brit bandova kao što su Oasis, Happy Mondays, UNKLE, Kasabian...  Relativan uspjeh filma iznjedrio je i dva nastavka koja skoro pa i nisu vrijedna spomena.

A Shot At Glory (2000)

Režija: Michael Corrente

Uloge: Robert Duvall, Ally McCoist, Cole Hauser, Michael Keaton, Brian Cox...

Žanr: Drama, sport

Trajanje: 114 min.

Poput prethodno spomenutog filma i ovaj dijeli neke slične segmente u priči (ovaj put iz perspektive trenera), no valja ga pogledati ponajprije zbog fantastične glume hollywoodske legende Roberta Duvalla, koji je s lakoćom svladao zahtjevni škotski naglasak pa je i više no uvjerljiv u trostruko podijeljenoj ulozi (trenera, oca i punca).  

Ovaj put se priča vrti oko Gordona McClouda (R. Duvall), trenera nižerazrednog škotskog kluba Kilnockie, koji za pojačanje dobije nekadašnju nogometnu zvijezdu i legendu škotskog kluba Celtic odnosno svog zeta Jackiea McQuillana (A. McCoist) (inače je ironije radi, McCoist u svojoj pravoj nogometnoj karijeri igrao za Glasgow Rangerse) s kim blago rečeno ima izrazito konfliktan odnos. McCloud se uskoro sukobi i sa vlasnikom kluba, amerikancom Peterom Cameronom koji klub želi premjestiti u Irsku. 

Za soundtrack filma zaslužan je frontman nekadašnjih Dire Straitsa, Mark Knopfler.

Brian Clough (M. Sheen) je trener (iliti manager) Derby Countya koji kao žestoki kritičar brutalnog nogometa Leeds Uniteda pod trenerskom palicom nekadašnjeg suigrača iz Sunderlanda, Dona Reviea (C.Meany) započne verbalnu prepirku, koja se potom prenese i na igrališta kada se dva kluba sukobe. Uoči polufinalne utakmice Europske lige sa Juventusom, Clough u beznačajnoj prvenstvenoj utakmici protiv Leedsa postavi svoje ponajbolje igrače, od kojih se neki gadno ozlijede, što se odrazi i na ogled s Juventusom u kojem glatko izgube. Clough potom ponudi ostavku što na njegovo iznenađenje uprava kluba i prihvati. Uskoro Clough dobije ponudu od svojih najvećih rivala Leeds-a...  

The Damned United (2009)

Režija: Tom Hooper

Uloge: Michael Sheen, Timothy Spall, Colm Meany, Elizabeth Carling, Henry Goodman, Jim Broadbent, Stephen Graham...

Žanr: Biografija, drama, sport

Trajanje: 98 min.Mada film žanrovski spada pod biografsku dramu, dosta segmenata u filmu je čista fikcija, što su mnogi zamjerili nakon same premijere filma, no nije sporno da je Tom Hooper (The King's Speech...) napravio jedan izrazito zabavan i inteligentan film o požrtvovnosti, opsesiji i rivalitetu koji je obilježen fantastičnom glumom kompletne glumačke postave predvođene odličnim Michaelom Sheenom (Frost/Nixon, Underworld, Blood Diamond...). Valja spomenuti da je inicijativu za ekranizaciju istoimene knjige Davida Peacea pokrenuo poznati redatelj Stephen Frears koji je naposlijetku odustao od režije koju je preuzeo prošlogodišnji oscarovac Tom Hooper.  

Za kraj ovog mini specijala o nogometu na filmu ostavio sam već pomalo zaboravljeni dragulj hrvatskog filma (što se teško može reći za ove koji se snimaju posljednjih 20-ak godina), za kojeg većina mlađih čitatelja vjerojatno nije ni čula.

 

Tonči Fabris (A. Nalis) je napadač (iliti centarfor ako vam je draže) nogometnog kluba Dinamo koji polako izgubi mjesto u momčadi zamjerivši se suigračima i treneru svojim prepotentnim ponašanjem - kako na terenu, tako i oko njega. Trener Dinama uskoro pronađe zamjenu u amaterskom nogometašu i brodogradilišnom roniocu Zdravku (J. Nalis) kojeg Tonči raznoraznim smicalicama pokuša odvratiti od kluba. Tonči i Zdravko se kasnije sukobe i zbog djevojke Nene (I. Kolesar) koja prvotno nasjedne na Tončijeva obećanja o komotnom zapadnjačkom načinu života, no zapazivši Zdravkovo zalaganje i radišnost promijeni mišljenje...

Oni koji nisu gledali film ostat će zbunjeni spomenom kluba Dinamo i brodogradilištem u istom tekstu, no ovo je riječ o nekom drugom Dinamu (fiktivnom), lociranom u podjednako fiktivnom gradu na obali što je kroz film postignuto fantastičnom montažom i snimanjem Nikole Tanhofera u kojoj se kombiniraju slike Dinamovog stadiona i primjerice brodogradilišta.

Plavi 9 (1950)

Režija: Krešo Golik

Uloge: Antun Nalis, Irena Kolesar, Jugoslav Nalis, Ljubomir Didić, Šime Šimatović, Veljko Maričić...

Žanr: Komedija, sport

Trajanje: 95 min.Glavne uloge u filmu tumače braća Nalis (za one koji ne znaju, Zadrane) od kojih je Antun izgradio daleko zapaženiju karijeru (uglavnom negativaca), dok režiju potpisuje po mnogima ponajbolji hrvatski redatelj Krešo Golik (Imam 2 mame i 2 tate, Tko Pjeva Zlo Ne Misli, Gruntovčani, Pucanj...).

Iako kroz film nije izbjegnuta za ono vrijeme izražena patetika (npr. pojedinac kontra kolektiva = negativac), Golik je napravio jednu vrlo zabavnu i moralnu sportsku komediju, koja bi unatoč svojim naivnim dijalozima trebala biti prava smjernica o ponašanju mladog sportaša u bilo kojem ekipnom sportu.

Razmišljao sam kroz pisanje ovog teksta o brojnim filmovima koji se dotiču nogometa na direktan ili indirektan način (npr. svima manje-više znan Victory), no ovaj sam put dao prednost nekim manje znanim naslovima koji će zadovoljiti podjednako ljubitelje filma i nogometa.