Na prvi pogled, Simon i Robyn su savršen par koji je upravo kupio novu veliku kuću, želi osnovati obitelj i imati savršene poslove, no dal' je sve baš tako?

Eto nama opet one dobre stare priče pod nazivom: "Bolje ikad nego nikad", no, nećemo se buniti jer nas je ovaj put kinoprogram (uz kašnjenje od 'samo' mjesec dana za ostalim kinima) počastio jednom pravom triler poslasticom.

Malo tko je uoči same premijere ovog filma očekivao kako će vrsni australski karakterni glumac Joel Edgerton svoj redateljski debi položiti s ocjenom odličan, no upravo se to i desilo. Još niste uvjereni? Nastavite s čitanjem... 

The Gift (2015)

Redatelj: Joel Edgerton

Uloge: Jason Bateman, Rebecca Hall, Joel Edgerton, Allison Tolman, Tim Griffin, Busy Phillips, Adam Lazarre-White...

Žanr: Triler

Trajanje: 108 min

Bračni par Simon (J.Bateman) i Robyn Callum (R.Hall) odvaži se na novi početak pa tako iz skučenog stana u 'vjetrovitom' Chicagu odsele u predgrađe Los Angelesa. Na prvi pogled, Simon i Robyn su savršen par koji je upravo kupio novu veliku kuću, želi osnovati obitelj i imati savršene poslove, no dal' je sve baš tako? Prilikom kupnje potrepština za novi dom, Simon i Robyn u jednom dućanu susretnu Gorda (J.Edgerton), Simonovog starog školskog druga. Premda prilikom tog istog susreta Simon ostavi dojam nezainteresiranosti, Gordo im za dobrodošlicu pošalje poklon....

Većini ljubitelja psihološkog trilera na usta kao prva asocijacija uvijek iskače jedno te isto ime, Hitchcock. Naravno, zicer ostaje zicer, a tata triler žanra ostaje tata i svi ostali su puki sljedbenici, zar ne? I da i ne.

Takve laskave 'titule' su pratile kroz karijeru i legitimne nasljednike poput velikog Briana De Palme, no, stanimo malo na loptu. Onaj tko se želi igrati velikog Hitcha, uglavnom će se dobro opeći i jako brzo shvatiti kako nije dorastao tom zadatku.

Ključna riječ je 'uglavnom', no što se desi s onima koji su pomno upili sve trikove starog meštra i dalje nastavili svojim pravcem?  Za tako što je potrebno snažno autorsko ime s jasnom vizijom, a kad takvo ime iznenada ispliva iz glumačkih voda, svi ostanu zabezeknuti s onimWTF pitanjem iznad glave.  

Ime glumca Joela Edgertona je i ovako već enigma brojnim samoprozvanim filmoljupcima, no kad bi im rekli da je to 'onaj' koji je glumio vođu elitnog tima iz kontroverznog kinohita Kathryn Bigelow "Zero Dark Thirty" ili pak bivšeg UFC borca koji se trijumfalno vrati u ring u kojem ga na kraju puta dočeka nabrijani brat (Tom Hardy), i neupućenima bi proradili klikeri. Edgerton se ovom prilikom potpuno bacio na glavu, bez ikakvog straha od osuđivanja ili eventualnog neuspjeha. Za njega nije bilo dovoljno samo stati ispred i iza kamere, ne, on se u maniri jednog Orsona Wellesa dohvatio i scenarija, odnosno producentske zadaće. Što reći na to? Čovjek je definitivno imao vjere u ovaj projekt, a kako su stvari u konačnici i ispale, bio je to pravi potez.

 

Iskusni ljubitelji žanra dobro znaju da za stvaranje jeze i nelagode nisu potrebni nikakvi potoci krvi, zvuci motorne pile i škripava vrata. Pravi strah nastaje u glavi, a kad protagonisti počnu sumnjati u svoje najbliže i na kraju, same sebe, e to ja ona nelagoda koja naježi i najtvrdokornije. Svakako, spremio nam je Edgerton za podizanje napetosti i određen broj BU! scena, no nije ih olako koristio niti pretjerao u njima. Sve je ovdje savršeno posloženo, radnja se polako odvija, napetost raste, tajne se otkrivaju i padaju sve maske, a kraj... E, da, kraj je za pamćenje, a tako što nismo već dugo vidjeli.   

Glumci su pak bezprijekorni. Bateman kojeg inače poznajemo po komičnim al' ujedno i iritantnim likovima, ovdje nije nimalo komičan. Odradio je ulogu karijere, no ironije radi, lika kojeg je tako moćno glumački utjelovio, brzo ćete željeti izbrisati iz sjećanja. Hall je preuzela onaj Grace Kelly tip herione. Krhka, prestrašena i puna mračnih tajni, no odvažna i hladna baš kad treba. Edgerton? Hah, njegov Gordo krade cijeli show, više od toga neću reći.

Edgerton je i sam izjavio kako je inspiraciju za priču pronašao upravo u radovima Hitchcocka, Hanekea kao i kultnom psihološkom trileru Adriana Lynea iz 80-ih, "Fatal Attraction", a sudeći po svemu, lako bi se moglo desiti kako će jednog dana, neki mladi i nadobudni redatelj iste laskave riječi govoriti i za njegov "Dar".

Jel' vam sad dosta, kog vraga još čekate? Ovakve trilerčine se ne pojavljuju svake godine.