Jedva čekam ponovno se vratiti zadarskoj publici, kaže nam ususret koncertu u klubu Arsenal u subotu, 7. svibnja. Tri desetljeća je na sceni, ali i dalje je nostalgičar. Dame i gospodo: Tony Cetinski!

Polako ali sigurno, vratili smo se koncertima. Kako ste to osobno doživjeli, imate li osjećaj da smo mnogo toga izgubili, ali i nešto naučili iz situacije u kojoj smo sve svi zajedno našli?

- Na zajedničko zadovoljstvo, vraća se vrijeme koncerata, hvala Bogu. To je ta čudna ovisnost između kontakta sa publikom, što ne može zamijeniti ni jedan streaming. Ne ponovilo se nikada više zatvaranje u domove i 'koncentriranje' u svojim glavama.

Uz velike posljedice svega ovoga što nam se dogodilo na društvo ipak ima i nekih dobrih stvari. Možda smo uspjeli više usporiti ritam svojih života, više se posvetili malim stvarima koje su bitnije. Glazba je svakako jedan od načina na koji svi mi možemo zaliječiti svoje rane. Veselimo se ovom razdoblju kada napokon možemo normalno održavati koncerte i veseliti se svi zajedno.

Klub Arsenal specifičan je prostor, a zadarska publika vas jedva čeka. 

- Apsolutni, a i ja se jedva čekam ponovno vratiti. Znam da je Arsenal i zadarska publika specifična, a svaki nastup je bio bolji od onoga prošlog puta i veliko hvala svima na tome. Ne znam do kada će to tako trajati, ali pamtim koncerte iz 90-ih godina i svaki put je bilo odlično i neponovljivo.

Odnijeli ste pobjedu s Beogradskog proljeća. Kakvi su dojmovi? Postoji li još više prostora za glazbeno zajedništvo u tzv.regiji?

- Dobro je bilo doći u goste u Beograd, ali još bolje je bilo uzeti glavnu nagradu, što je naravno velika stvar. To je veliki festival sa dugom i jakom tradicijom. Na tom festivalu je Oliver Dragojević pjevao Magdalenu, Arsen Dedić, bilo je pregršt glazbenih velikana koji su nastupali bez obzira odakle dolazili. Na toj istoj pozornici prije pedeset godina nastupio je moj otac, tako da sam njemu posvetio ovu nagradu i sad ćemo je zajedno proslaviti na svakom budućem koncertu sa ovom pjesmom,

Imamo li dobru pjesmu za ovogodišnji Eurosong? Ima li Srbija ipak više šanse - kakva vam je Konstrakta s porukom Umjetnica može biti zdrava? Osobno, navijam za nju - ona je nešto nevjerojatno!

- Konstrakta bi po meni, ako ne pobijediti, trebala onda biti bar među prvih pet izvođača, jer pjesma je jasna poruka svima kroz kakvo smo razdoblje prolazili. U svakom slučaju, jaka izvođačica, jaka pjesma i poruka.

Tri ste desetljeća na sceni, ako se ne varam, s vašim pjesmama odrastala je i moja generacija, presnimavali smo pjesme s kazete na kazetu...kako gledate na promjene, odnosno tehnologiju koja je i glazbenu industriju transformirala, i nove medije koje danas mladi koriste za slušanje glazbe? Danas im je dostupno SVE. 

- Istina, duže od tri desetljeća sam na sceni, ali i dalje sam nekako nostalgičar. Osobno bi volio da ostanemo na vinilu, kazetama jer nekako mi je 'topliji' zvuk nego ovaj digitalni. Ipak to su samo naše želje. Svatko od nas može imati kući gramofon, kazetofon i uživati, ali tehnologija je nemilosrdna, ide dalje do te mjere, da se više se ne čeka album nego izdajemo pjesmu po pjesmu, playliste. Tako će pjesme i spotovi izlaziti, održavati ćemo koncerte, ljudi će streamati i preuzimati ono što njima odgovara, slagati sebi neke svoje playliste ili male albume. Za ostale i dalje ćemo imati klasične albume kao i do sada i na vinilu. Kao medij CD i DVD ako već nije izumro, na najboljem je putu. To su formati koji više neće egzistirati, ali vinil bi trebalo barem nekako nostalgično sačuvati. Sada je sve predustupno mladima, ima previše izvođača, ali na kraju sve to kako se kaže prođe kroz veliko 'sito' i na kraju od svega ispadnu biseri vani. Tako da, svakako ima odlične glazbe samo treba puno više istraživati.

I na kraju, ono najlipše, vaša nova uloga... kako je to biti nono? 

- Biti nono je nešto neopisivo, Teško je nekome objasniti kako je biti roditelj dok to sam ne postane, a onda možete misliti kako je to biti nono. To je mislim pet puta jači osjećaj.

ULAZNICE za koncert potražite OVDJE