Glazba joj je od rođenja u krvi i ni jedna pandemija ne može izbrisati tu ljubav. Elenu Stellu mnogi će povezati s hrvatskim izdanjem "The Voice", ali njezina glazbena priča počela je i prije tog zanimljivog projekta u kojem je iskazala koje su njezine vokalne kvalitete.

Intenzivnije se počela baviti glazbom s bendom Dirty Harry, a glazbene gene povukla je od oca s kojim je često pjevala uz gitaru. 

Danas radi u struci, ali mikrofon i posebna čarolija koju daje pozornica i dalje su tu. 
Možda zbog epidemije i manje prilika za nastup u manjoj mjeri, ali svaki nastup Elenu veseli. 

- Jazz, soul, blues, r'n'b, funk...to je moje područje, kaže nam Elena dok pijemo kavu na sunčanoj terasi Public steak and burger bara, inače mjesta gdje je dvije večeri nastupila s bendom. 

- Ne mogu baš govoriti o jednom glazbenom uzoru jer imam ih mnogo. Billie Holiday, Etta James, Imelda May, Dinah Washington, Amy Winehouse, teško je izdvojiti. Pitamo je kako njegovati tako baršunasti glas, kaže nam - to je svakodnevni zadatak! 

A njezin predivan glas prati bend kojega čine Ante Jeličić, Vedran Supičić i Josip Marcelić.

S njima dijeli posvećenost glazbi, ali bavi se i samostalnim nastupima. Materijali su snimljeni ali promocija albuma još je na čekanju, otkriva nam Elena, koja na albumu pjeva, ali i potpisuje nekoliko tekstova.

Razgovaramo o publici i činjenici da je glazbenicima koji se bave jazzom uvijek lakše dobiti angažman u metropoli. Ipak, u Zadru postoji Jazz and blues festival na kojem je Elena imala čast podijeliti pozornicu s velikom Gabi Novak. Upoznale su se na snimanju A strane, HRT-ove emisije, gdje je zapažena interpretacija pjesme "Vino i gitare". 

Posebno joj je draga suradnja s Nenom Belanom.

- On je divna osoba, pravi kreativac, spontan je i preskroman, a živi za glazbu sto posto. Pozvao me da izvedem i snimim nekoliko njegovih autorskih pjesama, na talijanskom i engleskom jeziku. I svidjelo mu se, pa smo se odlučili na snimanje i na hrvatskom. Radi se o nekih desetak pjesama, neke od njih su manje poznate. Ostale su nam još neke finese u produkciji pa se nadam da ćemo i to uspješno realizirati do kraja, kaže Elena. 

Neke stvari koje je kao djevojka samo zamišljala ostvarila je - i to kako kaže, isključivo velikom voljom, željom i energijom uloženom u rast i razvoj bez koje nema ničega.

Njeguje stav da se u ništa ne treba ulaziti iz pogrešnih razloga jer onda nerijetko slijedi pad.

- Jako sam ponosna na pjesmu "Plavi cvijet''. Naime, ona je trebala biti namjenjena muškom izvođaču, a mene je pozvao Dino Osmanagić, jedan od autora glazbe za film Željka Ogreste. Napravila sam vokalni aranžman, bio je lockdown, sve se radilo u toj kaotičnoj situaciji...na daljinu! Demo snimka nastala je u zadarskom studiju, a finalna se verzija jako svidjela redatelju - i sam film nosi naziv Plavi cvijet. To je jedna iskrena priča o ženi, majci i kćeri, film koji budi emotivne asocijacije i tjera nas da dobro promotrimo sami sebe. Bila sam u Zagrebu na premijeri, bilo je baš ludo čuti svoj glas kao dio filma, priča Elena i dodaje kako joj je pjesma za film bila jedno dodatno iskustvo.  

Razgovaramo o trendu snimanja biografskih filmova o glazbenicima. Elena nam preporuča film "Ray", "Amy", a kako voli dokumentarce, nedavno ju je osvojio "Octopuss teacher''.

Kartu za koncert Celine Dion čuva i nema namjeru zatražiti povrat novca. Ma nema šanse, idem na koncert, kad tad!, zaključuje Elena.

***supported by Public steak house ***