Kada mlada autorica svoj prvi ukoričeni rukopis posveti jednoj tako velikoj i važnoj temi kao što je nasilje nad ženama, možete znati da je pred vama hrabra osoba za koju ćete još sigurno čuti.

Upoznali smo Jelenu Alfirević (rođenu Splićanku), mladu profesoricu hrvatskog jezika i književnosti na Sveučilištu u Zadru i doktorandicu književnosti, koja je u svojem književnom prvijencu, ilustriranoj psihološko-filozofskoj knjizi, Bila sam žohar, ispisala intimnu poetsku pripovijetku s tematikom silovanja.  

Žena-Žohar

- Kada su književna udruga CeKaPe i Centar za participaciju žena u društvenom životu (Rijeka)  objavili međunarodni književni natječaj na temu Zašto skrivaš lice? povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, nastala je prva, kraća, verzija pripovjetke, koja je po završetku natječaja i nagrađena, a zapravo je označila početak moje buduće knjige. Ženu koja skriva lice odmah sam vidjela pognutu u bijeloj plahti, zgrčena tijela, s oklopom žohara. Tijelo žohara postalo je njezina sigurna ,,soba“.

Inspiracija su mi bile i hrabre žene koje svakodnevno hodaju pored nas u oklopima žohara, ulicama Kalelarge, Voštarnice, Relje..., u trgovinama, na svojim poslovima ili u svojim kućama, tiho, gotovo paradoksalno ponosno na leđima noseći svoju bol. Cilj pripovijetke bio je i dijalogiziranje kroz intertektualnost s jednim od najznačajnih djela svjetske književnosti 20. stoljeća, Preobrazbom Franza Kafke. Zarobljenost žene u tešku, tamnu ljušturu žohara znači verbalnu nemogućnost komunikacije, a simbolički označava tjelesnu i unutarnju bol, egzistencijalnu otuđenost, oklopljenost i zatvorenost u kakvoj se nalaze žrtve nasilja. Drugim riječima, govorimo o kategoriji identitet jednako invaliditet. 

Linearni tijek priče, Ženu-Žohara koja putuje križnim postajama svoje ranjene duše, prate autoričine ilustracije simboličkih naslova, koje se mogu čitati kao samostalne slikopriče. Primjerice, Približavanje ili put do Alepha komunicira s J. L. Borgesom, kao iskonska slika života u ženskoj maternici (hebrejski rehem) i prilog feminizmu. U obrisu žohara napisala je pjesmu Kaligram boli s crvenom mrljom od silovanja u središtu pri čemu knjiga ima i kromoterapijski potencijal.

Zanimljivo je spomenuti kako se autorica poigrala i nekim simbolima unutar teksta poput prikaza ubrzanih otkucaja srca (pred silovanje) i linijom koja označava smrt (nakon silovanja). U trenutku vrhunca dramatičnosti, uslijed samog čina silovanja, naraciju prekida stilsko-retorički ,,hladni“ dio iz Kaznenog zakona o obiteljskom nasilju.

Osim vlastitim kolažima, knjigu je obogatila i ženskim aktovima splitske umjetnice Ence Kovačević.

Bila sam žohar ‒ kazališna monodrama na pomolu?

Iako je knjiga slojevita i intelektualno složena, može biti zanimljivo štivo i čitatelju-debitantu; puna je emocionalnog naboja. Redom predstavljači, književni stručnjaci, u zadarskoj Gradskoj loži, u srijedu 13. listopada 2021., već po objavi ove knjihge Jelenu afirmiraju i klasificiraju kao mladu hrvatsku književnicu. Uz to, osim što ju recenzentica Teodora Vigato upisuje u dioništvo nove generacije ženskog pisma u hrvatskoj književnosti, Vinko Radovčić na zadarskom je predstavljanju upravo najavio modramsko uprizorenje Jelenine knjige Bila sam žohar na kazališnim daskama. 

Knjiga o nasilju nad ženama i o koronavirusu 

Jelena je imala izuzetno posebne ''uvjete'' prilikom stvaranja ove knjige u prosincu 2020. Pandemija, lockdown, podstanarski stan u staroj zadarskoj gradskoj jezgri u kojega ne dopire puno svjetla. Je li to neka skrivena romantika pisanja ili ne, ovaj put ostavljamo po strani. Ono što nas veseli je entuzijazam mlade autorice koja svoj feministički prvijenac smatra bazom i za neke buduće projekte, radionice i debate. A na Facebook stranici @bilasamzohar objavljivat će razne sadržaje iz knjige i one iz medija kao edukativni prilog nastavku borbe protiv nasilja nad ženama.

Uslijed nove globalne društvene klime zbog pandemije koronavirusa, silovanje Žene-Žohara namjerna je alegorija dvadesetih godina 21. stoljeća u kojem nesloboda pojedinca i zatvorenost srca postaju najveća bolest, još je jedan sloj čitanja teksta Alfirević. 

- Javno zahvaljujem svima koji su me podržali u književno-umjetničkom stvaranju, a poglavito priznatim stručnjacima u svijetu povijesti književnosti i književne kritike: izv. prof. dr. sc. Korneliji Kuvač-Levačić, povjesničarki knjiž.; izv. prof. dr. sc. Teodori Vigato, teatrologinji i povjesničarki književnosti; izv. prof. dr. sc. Katarini Ivon, povjesničarki knjiž.; doc. dr. sc. Diani Nenadić-Bilan, prof. pedagogije; istaknutom kazališnom redatelju Vinku Radovčiću i brojnim drugima koji su ovo književno djelo prepoznali, i koji će ga u budućnosti tek prepoznati kao važno ‒ na razini našeg grada Zadra, a i puno šire, poručuje Jelena.

Veliku podršku uz urednika prof. dr. sc. Ivicu Vigata dao joj je i nakladnik, Matica Hrvatska. Posebno zahvaljuje Bernardi Klarin i Jasni Frankić Brkljačić, nastavnicama u Glazbenoj školi Blagoje Bersa u koreografskom oblikovanju i suvremenoj izvedbi plesne minijature Bol, koja slikovito snažno i simbolički prati narativni tijek knjige. 

Identitet žene zapravo je identitet žohara, ili kako sama autorica u tekstu objašnjava poziciju žene-žohara: ,,Moj identitet postao je invaliditet”, u čemu se ogleda društvena alegorija, izrazito kritički usmjerena. Osim što ovim postupkom Alfirević čuva identitet protagonistkinje ‒ žrtve, ujedno anonimnošću sugerira kako bi se u liku/poziciji žohara mogla naći bilo koja žena: naša susjeda, poznanica, prijateljica, sestra, majka. U identitet žene-žohara upisana je, stoga, univerzalna diskurzivna praksa ženske boli…, napisala je u recenziji knjige dr. sc. Katarina Ivon.

Biblioterapijska narav teksta

- Svjesna sam težine teme s kojom sam se bavila u tekstu. Ne ustručavam se to istaknuti, zapravo željela bih ohrabriti svojim činom, zaustaviti tzv. zlatnu šutnju i potaknuti na rješavanje problema. U posljednje vrijeme i moj znanstveni interes usmjeren je biblioterapiji (trenutno obrađujem također problem silovanja u Marulićevoj Juditi, no u sadržajno drugačijim okolnostima).

Raduje me ono od čega drugi ,,bježe“, hvatanje u koštac s rubnom, divergentnom i osjetljivom problematikom, a cilj mi je književnost dovesti čitatelju, a ne isključivo čitatelja književnosti (kako je to običaj). Kroz biblioterapijsko, usmjereno, čitanje (koje povezuje psihologiju, sociologiju, teoriju književnosti, neurobiologiju) želim pokazati kako književnost uistinu može imati funkcionalnu, terapijsku svrhu. Voljela bih, stoga, kada bi se knjiga Bila sam žohar čitala u biblioterapijskom ključu. Za početak, veseli me suradnja sa zadarskim maturantima gimnazije Vladimira Nazora u studenome koji će ,,Žohara“ (Bila sam žohar) korelirati s Kafkinim Kukcem i Poštovani kukci Maše Kolanović. Također i činjenica da je Bila sam žohar već ušla u kurikule kao lektirno djelo u nekim splitskim i zagrebačkim školama.

Ovaj književni prvijenac otvoreni je poziv i redom svim udrugama koje se bave problematikom nasilja nad ženama u Hrvatskoj (Duga u Zadru; Caritas, Domine, Bijeli krug u Splitu; Ženska soba, B. a. B. e., Autonomna ženska kuća u Zagrebu; Sigurna kuća i brojnim drugim diljem Lijepe naše te aktivisticama i zastupnicama u Hrvatskom saboru za ženska prava) da promisle i o književnosti (literarnoj terapiji) kao potencijalnom obliku pomoći žrtvama nasilja, s naglaskom na interdisciplinarnu suradnju kao prediktor ‒ kazala nam je Alfirević te dodala – književnost nije ukoričeno štivo namijenjeno tek skupljanju prašine u bibliotekama dojmljive estetike, usudila bih se kazati, književnost je čak i najbliža životu samom.

Pritom ne možemo sakriti oduševljenje što je i Zadar dobio književnicu Alfirević koja svojim intrigantnim angažmanom u ženskom pismu podsjeća na Luizu Bouharaouu koja provodi književne i umjetničke programe, ali sa zatvorenicima u zatvorima i kaznionicama diljem Hrvatske.

Formira li se i nova postmoderna književna scena u Hrvatskoj, s naglaskom na terapijsko ‒ samo vrijeme će pokazati.

Književnost je moja politika 

- Iako je naoko puno fantastike (žena kao žohar i sl.), knjiga je duboko realistična. Zapravo u toj najdubljoj metafori Žena-Žohar skrivena je moja potreba društvenog aktivizma, naravno, kroz narativnu fikcionalnost i stilizaciju u književnosti, a sve kako se ne bi dublje povrijedile žrtve nasilja te stvorio protuefekt i sablazan. Još kao djevojčicu zanimala me politika. Međutim, također od malih nogu, sve me vodilo književnosti pa su se u meni ta dva puta isprepletala. Onda sam shvatila: književnost je moja politika kroz koju mogu puno dublje i dugotrajnije doprinijeti dobrobiti društva.

Konačno, knjiga čitatelje navodi promišljenje ,,u skrovitosti“, a potom i na akciju; zato je za brojne ideologije, religije, režime i državne interese knjiga bila opasija od puščane cijevi, kuge i rata, navodi Alfirević. 

- Prosvjetnu, sveučilišnu instituciju smatram prvom crtom obrane ljudskih prava.

Nastavlja kako je njezina dužnost, s obzirom da predaje na Sveučilištu, obrazovati, a još i više odgajati mlade naraštaje za slobodu i protiv nasilja nad ženama bilo koje vrste, uključujući i seksualno akademsko. Posebnom odgovornošću smatra obraćanje kroz tekst ženskim čitateljicama, svojim studenticama, nečijim djevojkama, budućim ženama i majkama, koje u životu mogu iskusiti nasilje. 

Anticipacija ženskih pokreta protiv nasilja #MeToo i Nisam tražila

- Žene koje progovore o iskustvu nasilja redovito su stigmatizirane, tu nepravdu sam željela promijeniti ovom knjigom. U društvu u kojem vlada srednjovjekovni mizoginizam, akademsko nasilje, šovinizam i korupcija, u kojem se pokreću pokreti #MeToo i Nisam tražila, kao duboki vapaji Žena u oklopima Žohara ‒ važno je zaštititi ranjive skupine, ne na razini puke administracije, već iskrene ljudske empatije, koja jedina ima predilekciju mijenjati svijet, zaključuje Alfirević.

Samo nekoliko dana nakon što je pripovijetka Bila sam žohar nagrađena na međunarodnom književnom natječaju, glumica Milena Radulović javno je progovorila o iskustvu silovanja. Potom se otvorila Pandorina kutija anonimnog ili izravnog govora o traumatskom iskustvu spolnog uznemiravanja žena i diljem hrvatskih akademija, sveučilišta i raznih institucija, a progovorile su i brojne javne osobe. Zato se može smatrati da je na neki način priča Bila sam žohar (nagrađena u prosincu 2020.) anticipirala pokrete žena protiv zlostavljanja na prostorima balkana (koji su otpočeli u siječnju 2021.). 

Nasilje u obitelji još uvijek je 'tabu tema' o kojoj se nikako ili veoma malo govori, a knjiga mlade autorice svakako je još jedan korak naprijed u borbi protiv Šutnje ili Normalizacije ("tako vam je to u braku"). Ujedno je, u maniri književnosti, autoričina snažna poruka ženama: #Nisi sama.

,,Žohara“ čeka predstavljanje u Splitu, u Kući jezika i kulture Prokultura, 25. studenoga 2021. u 18 sati, na sam Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama, a možemo očekivati i zagrebačku te međunarodne promocije s ciljem osvješćivanja društva o ovoj životno važnoj temi, kao i Jelenin daljnji angažman u književnosti i kulturi.