David Skrbin je 21-godišnji samouki majstor koji ima 1,8 milijuna pretplatnika na svom YouTube kanalu Doctor D.S., a video u kojemu je sastavio motor s automobilskim gumama vidjelo je 47 milijuna ljudi. Jedini na svijetu izradio je tenk s metalnim gusjenicama, a napravio je štit Kapetana Amerike i Thorov čekić. Naravno, radi u majici I love Vir :)

David Skrbin famozni je DOCTOR D.S. – jedan od najpopularnijih YouTubera u Hrvatskoj i na Balkanu s više od 1,8 milijuna pretplatnika. Napravio je sklopivi štit Kapetana Amerike i Thorov čekić, a video u kojemu je sastavio motor s dvije automobilske gume vidjelo je čak 47 milijuna ljudi.

Jedini sam na svijetu vlastitim rukama napravio tenk s metalnim gusjenicama, a želja mi je u svojoj novoj radionici sastaviti helikopter ili avion

Normalni ljudi na ljetovanje dolaze s kremama za sunčanje, ležaljkama, ručnicima i paštetama. Česi pored toga znaju na plaže ponijeti šatore s krilima i eventualno opremu za kampiranje, a jedan od najpoznatijih hrvatskih i balkanskih YouTubera David Skrbin ponio bi iz Borove kod Virovitice u svojemu BMW-u poneki komad alata i opremu za varenje.

- Možda bih i ponio da je bilo mjesta u gepeku. Dobro, nije baš tako, ipak sam na Vir došao na odmor. No da mi treba alat, uzeo bih ga od majstora koji mi je iznajmio apartman - šali se David dokazujući kako pored vještih ruku vlada još bržim jezikom i mislima.

Ovaj 21-godišnji mladić najpoznatiji je na YouTube sceni kao Doctor D.S. s 1,84 milijuna pretplatnika ili takozvanih subscribera. Davidov video u kojemu je vlastitim rukama i po zamišljenom nacrtu sastavio motor s dvije automobilske gume vidjelo je čak 47 milijuna ljudi na cijelom svijetu, a tek nešto manju gledanost ima video sastavljanja kartinga s oko 35 milijuna pregleda, ili video s 30 milijuna pregleda u kojemu je napravio Thorov čekić.

Kada bi tomu pribrojili sve preglede njegovih dosad snimljenih 250 videa u kojima u svojoj nevelikoj radionici Doctor D.S. Workshop od 24 kvadrata lemi i vari četverotočkaše, višenamjenski cirkular, motorne bicikle i romobile, tenk, roštilj na kotačima ili BMW pick-up, došli bi do nevjerojatne brojke od najmanje 400 milijuna gledanja.

- Idem prema svojemu cilju. Želim prvo doći do dva milijuna pretplatnika, pa deset, a onda ćemo vidjeti kako dalje - dodaje mladi Skrbin koji već pet godina prilično umješno snima videa i postavlja ih na kanal Doctor D.S., a pritom izrađuje sve što je moguće i što se čini nemogućim. David je tako jedina poznata osoba na planeti koja je, među ostalim, uspjela napraviti tenk s metalnim gusjenicama. Nakon što ga je napravio i provozao, David je tenk rastavio kako bi od njegovih dijelova sastavio nešto drugo.

- Kao dijete uglavnom sam rastavljao stvari, no proces se vremenom promijenio. Sada ih sastavljam - govori karizmatični mladić koji je strast prema oblikovanju stvari pretvorio u zanimanje. Razgovarali smo na otoku Viru gdje Skrbin ljetuje i gdje bi se, kako kaže, jednog dana volio preseliti. Napravio je vrhunski marketinški posao za otok kada je jedan video snimio s majicom I love Vir.

Otok Vir, kažete, dobro poznajete.

- Odmalena. Sa šest mjeseci sam prvi put bio na Viru. Obiteljski smo dolazili jednom godišnje, a onda zadnjih desetak godina svako drugo ljeto. Posljednje tri godine, otkad sam položio i dobio vozačku dozvolu, ponovno dolazimo svako ljeto makar na deset dana. Sada smo odmor otegli na puna dva tjedna. Inače dolaze mama, tata i mlađi brat, a ove sam godine došao sa zaručnicom Magdalenom. Iz Borove smo, malenog naselja kod Suhopolja i Virovitice.

Nije tamo uvijek lako, jer mlade možeš prebrojati na prste jedne ruke. Volio bih živjeti na Viru, jedino što se tijekom sezone zbog buke ne smije šarafiti, rezati ili brusiti. Na Viru je smirenije. Gore se razletim, imam 150 poslova u glavi zbog kojih niti sada na Viru nemam osjećaj da sam na odmoru.

Baš me prije odlaska na odmor nazvao šogor i govori mi kako ga moram odbaciti u Sloveniju po auto. Znači 400 kilometara tamo, pa se vratim doma, pa odmah na Vir. Stalno sam u movingu i presa je ogromna. Život traži puno vremena, a u mom slučaju to su brojne obaveze, pa posao, mailovi, komentari, poruke. Ludilo.    

Spomenuli ste zaručnicu. Vjenčanje je na pomolu?

- Je, sljedeće godine. Sve je dogovoreno.     

U naselju Borova imate obiteljsku kuću i slavnu radionicu?

- Da, ali dobio sam građevinsku dozvolu pa ću napraviti novu radionicu. Širim se.

U maloj radionici napravili ste motorkotače i tenk. Hoće li u novoj radionici proizvodi biti veći? Helikopter, avion?

- Kako sam krenuo, moglo bi tako i biti (smijeh).

Sastavljate svašta za video, no ponekad radite korisne stvari za susjede. Što ste im napravili?

- Imam susjeda, vinogradara, koji ima negdje oko pola jutra vinograda. To je dosta velik vinograd, a kako mu je bilo dosta teško kupio je traktorsku kosilicu za koju sam mu po mjeri i visini vinograda napravio nosač.

Kada ste počeli pratiti YouTube scenu i objavljivati videe?

- Krenuo sam s 13 godina, a video na YouTube kanalu gledam od jedanaeste. Ja sam dvije tisućito godište, a YouTube je, ako se ne varam, osnovan 2007. Znači, počeo sam gledati videe još od doba kada nije bilo današnjih YouTubera nego su videa radile korporacije. Vremenom sam počeo pratiti balkanske YouTubere poput Mudja i Ćaleta, igrica i slično.

Dobio sam motivaciju, jer sam u duši tip za igrice koje baš jako volim. Nemam puno vremena, ali makar jednom mjesečno volim upaliti neku igricu da se opustim. Tako sam odlučio napraviti svoj kanal i snimati igrice. Izbacio sam oko stotinu videa, ali tada nije bilo riječi o nekoj popularnosti. No nisam zbog toga niti krenuo sa snimanjima videa na YouTube kanalu.

Nego zbog čega?

- Ako kreneš razmišljati o popularnosti, nikad ništa nećeš napraviti. Život YouTubera svodi se na višak vremena u kojima se izbacuju videa. Meni to sada postaje posao. Ne radim nigdje, jer mi je YouTube osnova prihoda i života. Od 0 do 24 sam u YouTubeu. No da se vratim na snimanja prvih videa. Tada su me školske kolege počeli maltretirati i ismijavati u školi, a smijali su se čak i kada sam pokrenuo kanal Doctor D.S. Ismijavanja su prestala onda kada su shvatili koliko pretplatnika imam na kanalu. Onaj stari kanal sam izbrisao nakon što su mi u školi htjeli pustiti video s igricama, ali mi je bilo baš jako žao.  

Nakon što ste izbrisali prvi kanal, krenuli ste s drugim. Što ste u početku objavljivali?

- Kako ubaciti LED traku u kućište računala, bio je prvi video na novom kanalu koji sam naslovio na engleskom jeziku. Imao sam taj jedan video, no kako sam zaboravio lozinku novog kanala pokušavao sam se logirati tri dana. Kada sam napokon uspio, shvatio sam da imam 14 tisuća pregleda i 70 pretplatnika na samo jednom videu. Skužio sam kako to ljude zanima, a zanima i mene. Tako sam krenuo sa sitnijim stvarima, a onda sam kupio strojeve za varenje, brušenje i mnogo toga drugog.

Kako su Vam roditelji gledali na snimanje videa?

- U početku su bili protiv snimanja videa, ali su voljeli kada bih nešto popravio susjedima koji bi me hvalili, pa su bili ponosni. Tata ode na pijacu i dođe mu neka baka ili deda koji mu kažu kako sam izbacio novi video. Naviknuli su se, ali im je i dandanas čudno.  

Tako se rodio Doctor D.S., no pretpostavljam kako ste interes prema izrađivanju stvari razvili puno ranije?

- Uvijek sam nešto radio s rukama. Kao dijete sam se penjao na kućni tavan s tatinim šrafcigerom kako bih rastavio stari televizor, mikrovalnu, stari radio, svakakve gluposti. Što god je postojalo na tavanu, sve sam rastavio do zadnjeg šarafa, a svoj prvi alat držao sam u sobi pored kreveta. Kupio sam plastičnu kutiju s lemilicom, dva šrafcigera i čekić. Vremenom sam ih počeo skupljati. Dođe rođendan i dobiješ 100-200 kuna, pa odeš u dućan i kupiš alat. Ostane ti koja kuna od škole pa ih skupljaš kako bi kupio neki alat. Tako sam stjecao kolekciju alata i pribora. Vremenom sam tati počeo zauzimati prostor u garaži, danas mojoj radionici, i to prvo jednu policu, pa dvije, na kraju sam tatu izganjao s automobilom iz radionice koja je na kraju postala samo moja.    

Sjećate li se prvih sastavljenih stvari?

- Napravio sam LED traku za računalo i svjetiljku od pleksiglasa. Uzeo sam komad drveta veličine mobitela i izrezao pleksiglas na koji sam stavio logo. Njega sam izgrebao malom stolarskom brusilicom. Napravio sam logo od GTA 5 igrice, mislim čak da ga imam na kanalu. Dolje se stave LED-ice, a kako pleksiglas širi svjetlost po rubovima, izglodani logo je bio cijeli lijepo osvijetljen. To mi je bio jedan od prvih projekata.

Niste se tada nadali kako ćete imati vlastiti logo i kanal s milijunskim pregledima?

- Ajoj, nisam se tada ničemu nadao. Krenuo sam u školi motiviran, kako sam spomenuo, Mudjom & Ćaletom i drugim ekipom s YouTube kanala. Mogu spomenuti još engleski kanal DiResta i Habua. Obojica su inovatori i restauratori poput mene, dok su Mudja i Ćale sin i otac koji igraju igrice. Poharali su Balkan što se tiče videa.      

Govorili ste da radite novu radionicu?

- Da, nova će imati 72 kvadrata s dodatnom garažom sa strane. Plan je zapravo napraviti radionicu te tri garaže za automobile i metalurgiju.

Otkud Vam ideje za sastavljanje? Kako znate što treba napraviti da bi jedan stroj savršeno funkcionirao? Koliko mi je poznato, ne koristite knjige ili znanje drugih majstora?

- Varenje mi je pokazao jedan dečko, dakle kako naštelati plin i ostalo što se nauči u 15 minuta. Sve drugo sam naučio sam. Mora se imati dobra volja, to je najbitnije. Iskreno rečeno, nemam plan za niti jedan projekt. Sve mi je u glavi.

Improvizirate dok radite?

- Rekao bih kako sigurno improviziram. Nešto mi dođe u glavu, pa napišem naslov budućeg videa da ne zaboravim, i to je to. Odmah znam kako to treba izgledati, gdje i što treba ojačati, sastaviti, jer kakav god problem imao – od pitanja varenja, rezanja, umora materijala i poznavanja svojstava materijala – sve se može naći i saznati na YouTubeu. Probaš sam, pa ako se opečeš – opečeš se.

Probat ćeš opet. Ide se korak po korak, pa se na kraju dođe do rezultata. Kada sve to kompletiraš, a u pitanju je zaista dosta stvari tijekom izrade, na kraju se iznenadiš kako si uspio. Pogotovo zbog činjenice kako neke stvari i opremu ne možeš kupiti u Hrvatskoj, pa ih naručujem iz Kine. Drugo, ako te stvari i postoje kod nas, definitivno su preskupe i precijenjene. Prodavači ih kupe za jednu, a prodaju za sto kuna.

U Vašem najgledanijem videu u kojemu sastavljate motor s automobilskim gumama prikazujte cijeli proces izrade od prvog varenja do paljenja motora. Izgleda prilično elegantno.

- Bilo je i problema. Lanac je bio preslab, pa sam otišao kod tokara da napravi bolji lančanik. Nakon toga sve je išlo kako treba. Gledajte, kada na kraju provozate motor s automobilskim gumama, to je kao da vozite Batmobile.      

Gdje je taj Batmobile sada?

- U rinfuzi. Rastavio sam ga. Sve što napravim uglavnom i rastavim, pogotovo ove vozne stvari. Dijelove koristim dalje za nove stvari. Tenk sam također rastavio, ali ga bez problema u šaraf mogu ponovno sastaviti.

Izradili ste i metalni štit Kapetana Amerike, a prava senzacija bio je Thorov čekić koji izgleda bolje nego onaj filmski.

- Imam dva štita Kapetana Amerike. Jedan je full metalni, a drugi je sklopivi kojega dosad nitko nije napravio. Znači, ne onaj filmski sklopivi, nego klasični okrugli, ali sklopivi. Kad ga okreneš, on se zatvori. Kada ga okreneš u kontra stranu, on se opet otvori. Što se tiče The Avengersa i kanala, bio je to najpoželjniji projekt.

A Thorov čekić?

- Lani sam bio gost u Podcastu Inkubator gdje su gledatelji odlučivali što ću ostaviti kao poklon. Ispalo je Thorov čekić. Izlijevao sam ga četiri puta. Napravio sam malu talionicu za aluminij, pa su u tom čekiću četiri automobilske gume i dva motora od skutera. To je čisti aluminij i do toga sam lako došao, no imao sam problem s pijeskom. Za svaki kalup morao sam uzeti tablu stirodura, napraviti cijeli kalup i staviti ga u pijesak, ali nisam imao taj posebni pijesak koji se oblikuje prema kalupu. Stavio sam obični koji se sušio i potom urušavao. Pokušavao sam stalno ponovno sve dok na kraju, jedva, nisam uspio. Čekić je težak oko 12 kilograma, a u Podcastu su ga držali Ivica Kostelić i Mirko Filipović. Svi koji dođu u Podcast ga drže, ili s njim lupaju u znamenitu krušku Inkubatora.

Jeste li imali novčane ponude za čekić ili štit?

- Jesam, i to od stranaca. Nekako nisam sklon prodaji onoga što napravim svojim rukama. Ne mogu naplatiti ruke i trud.

Kažu da uvijek postoji ponuda koja se ne odbija.

- To je druga stvar, ali takvu ponudu još nisam dobio.               

Gdje Vas najviše gledaju, odnosno kakva je gledanost u Hrvatskoj i regiji?

- Hrvatska je bila 27. mjestu, Srbija na 25., a Bosna na 26., ali otkad sam počeo snimati s Pevexom stvar se popravila u Hrvatskoj koja je sada na 12. mjestu. Dosta se to poboljšalo. Najgledaniji sam inače u Sjedinjenim Američkim Državama, Indiji, Indoneziji, Engleskoj i Njemačkoj, a možda bi bilo bolje da je na tome i ostalo.

Zašto?

- Otkad sam počeo snimati za Balkance, a tako zovem sve s prostora bivše Jugoslavije, dobio sam puno zloćudnih komentara. U videima za naslove i titlove na engleskom jeziku koristim Google Translate. Možda to i nije najsretnije rješenje, ali stranci me razumiju i nitko me ne ispravlja. Tko će zato ispravljati i rugati se? Balkanci. Oni bi i najčišćem i najpoliranijem dijamantu našli grešku. Uvijek imaju neku ispravku, neku zamjerku, dok se stranci redovito zahvaljuju. Dadeš strancu neku ideju, čovjek kaže thanks bro i ostavi lajk. On vidi potencijal i ideju, jer su drukčiji ljudi i drukčiji mentalni sklop. Kod nas ima puno zavisti. Evo, na primjer, onaj nosač motorne šprice na traktorskoj kosilici koji sam spomenuo.

Susjedov?

- Da, baš taj. Našili su mi milijun grešaka; te kako se to okrećem, te kako kosim, to je bezvezan proizvod i bačen novac, itd. Frustriraju me ti pametnjakovići, ali moram priznati kako mi je drago da su barem ohladili s nacionalističkim ispadima u komentarima. Sada mi možda jednom mjesečno dođe komentar oko nacionalnosti, ili se njih troje, Hrvat, Srbin i Bosanac, posvađaju u komentarima. Izbrišem sve te govore mržnje. Ne volim ta nacionalistička kačenja na svojemu kanalu.   

Popularnost Vam je s druge strane ipak dobro došla, jer ste u međuvremenu dobili sponzore i mogućnost da živite od snimanja videa. Pevex je jedan od jačih.

- Istina. Pevex mi je među glavnim sponzorima. Imamo ugovor i kod njih snimam.  

Može li se pristojno živjeti od 1,8 milijuna pretplatnika na YouTube kanalu?

- Može. Dobivam mjesečni iznos prema pregledima i reklamama. Četiri godine sam na YouTube sceni, odnosno platformi, a prve dvije godine nisam imao nikakvih primanja. Ne možeš u tom vremenu doći do velikog broja pretplatnika, osim ako ne napraviš neki video koji će te odmah proslaviti. Monetizacija se uključivala čim bi otvorio kanal, ali sada se to malo postrožilo. Moraš imati tisuću pretplatnika i četiri tisuće sati gledanja, a to nije lako nabiti. No ništa posebno ne možeš ni zaraditi dok god ne ostvariš brojku od desetak tisuća pretplatnika. Naravno u igri je i broj pregleda.

Što se dogodilo kada ste došli do milijuntog pretplatnika?  

- Dobio sam priznanje. Za deset i sto tisuća pretplatnika dobiješ plaketu, a za milijun YouTube Gold Play Button. Sljedeće je Diamond Play Button za deset milijuna pretplatnika, no od toga sam još daleko.

Imate sponzore, a jeste li dobivali ponude za posao?

- Jesam, i to u svojoj struci. Ja sam inače trgovac. Na državnom natjecanju osvojio sam drugo mjesto, pa me Pevex htio zaposliti. No kako sam počeo dobivati prvi ozbiljniji novac od YouTubea, oko tisuću i dvjesto eura, skužio sam kako volim to što radim na kanalu, a ujedno mogu zarađivati. Odustao sam od zaposlenja i zbog činjenice kako ne možeš istovremeno raditi i ozbiljno se baviti YouTubeom. I ovako jedva izbacim video jednom tjedno, jer za jedan video koristim minimalno četiristo kadrova. U početku sam snimao Sonyjevim mobitelom, a potom sam uzeo kinesku kameru koja mi je poslužila za tridesetak videa. Opet sam prešao na mobitel, a kada sam skupio dovoljno novaca nabavio sam Nikon D3200 s Tamronovim objektivom 18-200 mm. To mi je bila početnička kamera. Sada sam kupio Sony A7 III s kojim sve snimam. Imam jednu kameru i jedan stativ s kojima se trudim da videa izgledaju kao da su snimana s pet ili šest kamera. Na kraju odrađujem montažu koja minimalno traje dva dana.

Zapazio sam da koristite potez rukom u prijelazu kadrova, kao da ih pomičete vlastitom rukom.

- To sam vidio kod jednog engleskog YouTubera i bilo mi je baš fora. Recimo, odrežeš metal, pomakneš rukom kadar i već u sljedećem kadru nešto variš. Trudiš se da video izgleda što bolje i zanimljivije. Na kraju se dogodilo da sam razbio Sonyjevu kameru dok sam snimao prekrajanje BMW-a u pick-up. Pala je na jedini komadić betona na cijeloj velikoj travnatoj površini. Ludilo, otišlo je skoro dvije tisuće eura u ništa.

Kako te doživljavaju sumještani i prijatelji; kao čudaka koji sastavlja stvari koje poslije rastavlja i to još snima na video, ili si za njih kul tip?

- Doživljavali su me uglavnom prijateljski, ali sada ne znaju kako bi se ponašali.

Smeta im Vaša slava na YouTube sceni ili novac koji zarađuješ?

- Ima tu svega. Kada sam kupio prvi auto, odmah sam izgubio pet prijatelja. Sada imam svega četiri prijatelja, ali je riječ o pravim prijateljstvima. U početku je bilo dvadesetak ljudi s kojima sam se družio i svima sam bio dobar, ali kada sam došao do novca počeli su zločesti komentari. Vidi ga! Kako to? Otkud mu? To su bili isti oni koji su se  smijali kada sam snimao videa.

Želja za budućnost?

- Doći do deset milijuna pretplatnika i napraviti helikopter ili avion. Bilo bi to čudo. Imam svakakvih ideja, svakodnevno barem dvije ili tri. Evo, i na odmor sam ponio knjigu kako bih zapisivao ideje i crtao projekte. Nikad nemam mira. Baš sam nedavno išao u Makarsku na jednu vilu postavljati metalni natpis Argento Residence, pa sam usput napravio i video. To sam odradio za gospođu koja je radila u Pevexu, a surađivao sam s Agroservisom iz Virovitice koji je laserski izrezao metal. Cinčanje, farbanje i montažu sam odradio na kraju. Zbilja nikad nemam mira.    

D.S. su Vaši inicijali, a kako je došlo do Doctora?

- Za to je zaslužan jedan gledatelj koji je u komentarima za jedan moj posao napisao da je izveden doktorski. To mi se svidjelo, pa sam odlučio biti Doctor D.S. Pomislio sam kako me ekipa iz škole neće skužiti, a s druge strane dobro zvuči i razumljivo je na svim jezicima. Sada su svi pretplatnici moji pacijenti (smijeh).  

U DUĆAN PO KRUH I V8 MOTOR

Imate li najdraži video?

- Ima ih puno. Što se tiče najdražih projekata, to su tenk, motor s automobilskim gumama i noževi iz igrica koje sam radio, kalio i kovao na samom početku svojih snimanja videa.       

Najteže snimanje?

- Sigurno je najkompliciraniji i najteži bio tenk, odnosno bolje reći gusjeničar. Nitko dotad nije uspio napraviti tenk s metalnim gusjenicama. Ja sam uspio, ali sam se namučio, jer sam samo gusjenice radio punih mjesec dana. To je bio čelik, plosnato željezo pedeset puta pet milimetara, a sve je trebalo presjeći na 25 centimetara. Morao sam 72 metra materijala narezati na komade od 25 centimetara, da ne spominjem kako sam punih deset metara metala morao narezati na komade od pet centimetara, pa u njima izbušiti po dvije rupe. Jedino što je nedostajalo tom projektu je jači motor. U Americi odeš u trgovinu po kruh i kupiš V8 motor, sve je dostupno čak i u manjim marketima. Mi smo daleko od te dostupnosti materijala.    

LUCKASTI KOMUNALCI

Kada smo dogovarali snimanje i demonstraciju vještina Davida Skrbina, posjetili smo skladište komunalnog poduzeća Vir održavanje gdje je pred radoznalim i zadivljenim majstorima poduzeća David vario komad metala. Radio je spretno i vješto ono što najviše voli kad izrađuje stvari i snima videa.

- David je svjetski prvak u varenju - kazali smo majstorima, a Ivan Kerhlanko i Danijel Begović bili su očarani. Ispostavilo se da je Skrbin zemljak s Ivanom i onda je krenulo slavlje i dodatno fotografiranje.  

- Svi su komunalci malo luckasti - primijetio je David.