Popularne već desetljećima, videoigre su trend koji je u konstantnom porastu. Međutim, plaši nas što u medijima viđamo puno naslova o opasnostima online igara ili utjecaju ekrana na dječji vid i ponašanje. Rijetko se spominju pozitivni učinci, stoga se pitamo postoje li uopće.

Prednosti videoigara po mišljenju roditelja

Ne iznenađuje da proizvođači videoigara tvrde da njihove igre umanjuju stres, pomažu izgraditi vještine kritičkog razmišljanja pa čak i da djeluju na cijelu obitelj u vidu većeg zbližavanja članova. Ali pitanje je vjeruju li roditelji u to. Pružatelj internetskih usluga Frontier je upotrijebio Amazonov MTurk za ispitivanje otprilike 1000 roditelja o njihovom mišljenju o videoigrama.

Prema njihovoj nedavno objavljenoj studiji, gotovo dvije trećine roditelja smatra da videoigre njihovoj djeci pomažu razviti logičko i kritičko razmišljanje. Ovisno o igrama koje djeca igraju, ove vještine dolaze kroz opću strategiju igre, rješavanje kompleksnih zagonetki i snalaženje u složenim sustavima igara. Također su primijetili da je kreativnost njihove djece porasla, kao i opći osjećaj sreće i mentalnih dobrobiti.

Međutim, pozitivni učinci ne staju tu. Gotovo pola roditelja vjeruje da videoigre razvijaju društvene vještine kod djece, ponekad kroz suradnju s drugim članovima obitelji, ali najviše s prijateljima ili nepoznatima. 

S kim god igrali, djeca uče kako kvalitetno i učinkovito komunicirati i surađivati s drugima.
Razvija im se timski duh i sposobnost raspodjele zadataka za ostvarenje zajedničkog cilja. Roditelji koji ovako razmišljaju dozvoljavaju djeci da na videoigrama provode 2-3 sata dnevno.

Što kaže istraživanje?

Prema istraživanju Američkog psihološkog društva, preko 70 posto djece i adolescenata upušta se redovito u online igre s prijateljima i ostalim ljudima. Neke od najpopularnijih igara današnjice, kao što su Minecraft i Fortnite, potiču suradnju više pojedinaca u spašavanju drugih ili rješavanju zadataka. Istraživanja su pokazala da ovakva vrsta suradnje ohrabruje djecu da svakodnevno pomažu bližnjima i razvijaju empatiju i u vanjskom svijetu. Institut za igre slaže se i tvrdi da se u dječjim glavama formiraju vještine za poslovnu suradnju u odrasloj dobi, kroz savezništvo s drugima pri online igrama. U nekim slučajevima djeca također razviju i dobre rukovodstvene vještine. Uče o aktivnom slušanju, donošenju odluka u skupini, a sve to dok se zabavljaju i igraju s prijateljima i ostalim igračima.

U članku Caroline Knorr za National Geographic stoji da su videoigre u prilikama u kojima su se djeca našla za vrijeme pandemije, pružile odušak i način za zabavu i druženje s prijateljima, u nedostatku mogućnosti za bližim fizičkim kontaktom. Međutim, čak i bez razloga pandemije, brojna su djeca kojima videoigre pružaju sigurniji i ugodniji način za socijalnu interakciju. Andrew Fishman za Psychology Today piše da djeca sa spektrima autizma i djeca koja pate od društvene anksioznosti lakše ostvaruju interakciju kroz online igre nego uživo. 

Online igre nikako ne bi trebale zamijeniti za društveni kontakt u stvarnom svijetu, ali zbilja mogu pomoći nekoj djeci izaći iz svojih ljuski i naučiti komunicirati na način koji im ulijeva povjerenje i doprinosi osjećaju ugode. Dakako, roditelji i dalje trebaju ograničiti količinu vremena provedenog u igrama kao i kontrolirati kontakt i komunikaciju s nepoznatima.