Koliko god mi vjerovali u onu da smo stari koliko nam je star duh, ipak mora postojati neko mjerilo u godinama, pa evo što o tome misle spolovi.

Godine, željeli mi to ili ne, neumitno prolaze i čini vam se da ste se maloprije okrenuli, a već imate 10 godina više. To na papiru nije neki problem, no postaje ako ste jučer imali, recimo, 60 ili 70, a sada već imate dosta više.

Kad postajemo stari? To je pitanje koje se prilično elegantno izbjegava, desetljeća se izokreću pa su tako "tridesete nove dvadesete", "četrdesete nove tridesete" i tako unedogled, a sve u svrhu odgađanja starosti.

Već je i srednja dob postala prilično diskutabilan pojam, što je donekle i logično s obzirom na produženje prosječne životne dobi, no za zapadnjake srednje godine, matematički, i dalje dolaze prije četrdesetog rođendana. Uz sve to, tješimo se i onom da smo "stari koliko nam je star duh", pa se osjećamo mladima i u osamdesetoj, ma kako to možda neobično zvučalo, a ponekad i izgledalo. No, u krutoj stvarnosti, žene o starosti počinju razmišljati točno dvostruko ranije od muškaraca.

Naime, muškarci se počinju zabrinjavati nisu li ostarjeli s - 58 godina, kad se u bračnom krevetu pojavljuju značajniji problemi, ako aktivnosti uopće i ima. S druge strane, žene o starosti počinju razmišljati već s 29 godina i pojave prvih sijedih vlasi i dubljih bora, koje im počinju dokazivati da zub vremena stvarno postoji.