Kada govorimo o dugovječnosti, nova studija sugerira da nefizički čimbenici mogu biti puno važniji, nego što se dosad mislilo

Jeste li vesela osoba? Onako, ne bez razloga, ali obično s malim osmijehom na licu? E, to je dobro za vas. Naime, svi bismo željeli živjeti duže i kvalitetnije, no kako to postići? Jesu li ključni prehrana, tjelovježba i dobar san ili dugovječnost ima više veze s nefizičkim čimbenicima, poput socijalne podrške ili održavanja osjećaja svrhe kasnije u životu?

Nova studija objavljena u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences sugerira da nefizički čimbenici mogu biti važniji, nego što se mislilo. Naime, tim istraživača pod vodstvom dr. Lewine Lee s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Bostonu otkrio je čvrstu poveznicu između optimizma i dugovječnosti - odnosno života nakon 85. godine.

Istraživači su analizirali podatke iz dvije prethodne američke studije - o zdravlju medicinskih sestara i o starenju veterana. Ukupno je u Leejevu analizu bilo uključeno 69.744 žena i 1.429 muškaraca.

Sudionici u obje studije ispunili su upitnike o procjeni optimizma, a dob i smrtnost sudionika pratili su se neprekidno od 1976. do 2014.

Osim toga, gledala se povijest bolesti ispitanika, razina obrazovanja, prihodi i etnička pripadnost.

Lee i njezin tim usporedili su podatke procjene optimizma s dobi i smrtnosti sudionika, kao i dodatne medicinske, psihološke i demografske podatke. Otkrili su da muškarci i žene koji pokazuju viši nivo optimizma dulje žive.

Uspoređujući žene koje su postigle najbolji rezultat na ljestvici optimizma s onima koje su postigle najlošiji, istraživači su izvijestili o približno 15% razlike u dugovječnosti. Sličan obrazac rezultata nađen je kod muškaraca. Izrazito optimistični muškarci živjeli su otprilike 11% duže od pesimističnih muškaraca

Zatim su znanstvenici potražili uzroke. Ispitane su dvije mogućnosti. Jedna od mogućnosti, prema istraživačima, jest da se optimistični ljudi imaju tendenciju živjeti zdravije i brinuti o sebi, što rezultira kvalitetnijim i duljim životom. Drugi objašnjenje bi bilo da je optimizam dovoljan sam po sebi za promicanje dugovječnosti.

"Naši rezultati ukazuju na to da optimizam može biti važan psiho-socijalni čimbenik u promicanju zdravog starenja", stoji u zaključku studije, a prenosi Forbes.