Već od malih nogu, da li u roditeljskom domu ili u školi, čujemo svatko je kovač svoje sreće. I to kao djeci nam je donekle jasno, jer smo djeca, imamo vremena za sebe. Nalazimo beskrajnu inspiraciju po svuda. No odrastanjem nađemo se u svijetu odraslih. I zaboravimo biti dijete.

Sve je podređeno stjecanju novaca, staleža, prestiža i nekom natjecanju između ljudi. I tu polako počinjemo gurati sreću u neki drugi plan. I najednom se sjetimo rečenice, koju možda i sami govorimo drugim ljudima. No kad nas netko upita, pa ajde, kako da to postignem, nemamo neki odgovor. Nemamo, jer smo ponekad izgubljeni u toj marketinškoj utrci svijeta i zaboravili smo što je sreća.

Sreća ustvari nije prolazni hir od jednog trena. Sreća je dugoročno stanje uma, duha i tijela, te energije kojom smo okruženi. Kada odrastemo i u potpunosti se otuđimo od sebe, u toj nekoj utrci velikih, može nam se dogoditi da shvatimo da sreća i nije ono što smo mislili da jest. Da sreća ne leži u količini novaca, novom automobilu, vikendici i sličnim stvarima. Uglavnom kada se nađemo u takvoj situaciji, da progledamo, da poželimo uistinu osjetiti sreću, treba krenuti polako. Nekim baby koracima.

Prva stvar koja nam može pomoći jest da se prisjetimo, što uistinu volimo raditi i da to zaista počnemo raditi i natrag vraćati u naš život. Nekog ispunjava slušanje glazbe, ali nema vremena. Netko obožava kampirati, netko pak voli dobru knjigu ili posjetiti kazalište. Netko voli planinariti ili putovati. Druge zanima slikanje, plesanje, vježbanje, meditacija. Uglavnom prvo se treba prisjetiti stvari koje volimo i početi ih raditi. Na taj način vraćamo izgubljenu pozitivnu energiju u svoj um, duh i tijelo. A sve je lakše čim pozitivnije razmišljamo.

Rad na sebi je ključan za postizanje sreće. Rad kao i na svemu ostalome. Ni kuhati nismo znali odjednom, niti pjesmu ne naučimo ako samo letimično pogledamo papir, niti smo znali plivati, voziti automobil bez rada na sebi. Najžalosnije je što se i danas smatra da se taj dugotrajan osjećaj sreće i ispunjenosti postiže bez rada na sebi. No to nije tako.

Kada već počnemo sa stvarima kojih smo se odavno riješili, zbog obima posla, nedostatka vremena, u našu stvarnost uplitati sve lijepe stvari na koje smo zaboravili, život se počinje mijenjati. Nove stvari, koje su u stvari „stare stvari“, koje nismo koristili, počinju nas inspirirati za daljnji rad na sebi. Da bismo iskusili nova sretnija iskustva koja priželjkujemo, trebamo promijeniti sadašnja iskustva koja nam ne odgovaraju. Ne treba žuriti, to je proces kojim idemo polako.

Također druga stvar koja je potrebna jest voljeti se više. Ljudi koji prema sebi osjećaju ljubav, ne dopuštaju si da im sreća izmakne. Ljubav prema sebi isto se može pojačati osjećajem vlastite vrijednosti. To znači kada smo ponosni na sebe to treba osjetiti, podijeliti sa drugima, biti jedno sa tim osjećajem. Iskrenost je isto jedan vrlo važan nosioc sreće. Nema ljepšeg osjećaja, nego na kraju dana znati da si prema svima bio iskren, fer i bez figa u džepu. Ljubaznost isto je jedan od velikih parametara sreće. Upleti ljubaznost u svoj život, jer ona zaista otvara sva vrata, kao i osmijeh. Smijanje je odličan booster sreće, blagostanja i izvora unutarnjeg mira. Još onaj osmijeh kojeg možeš primiti i podijeliti sa drugima.

Dakle malim koracima treba krenuti u potragu za srećom, za koju smatramo da smo izgubili. To je jedno prekrasno putovanje otkrivanja kvalitetnih i pozitivnih emocija, sa stvarima koje nas čine nama. I dugoročan i trajan osjećaj koji nas može prožimati od jutra do večeri svaki dan. Pohvali se, osjeti svoj dah, zastani na tren i uradi ono što već dugo nisi, a obožavaš. Ne sutra, ne za tjedan dana, baš danas i polako i sigurno zakorači na stazu sretnijeg života, ispunjenog prekrasnim emocijama.

Napisala: Nela Crnčić

atma.hr