Britanski znanstvenici ustanovili su na koji način neke vrste povrća, među kojima posebno one iz obitelji kupusnjača, smanjuju rizik od razvoja raka debelog crijeva te su rezultate objavili u časopisu Immunity.

Otprije je poznato da je zeljasto povrće (kupus, kelj, karfiol, brokula) vrlo dobro za zdravo funkcioniranje debelog crijeva, no dosad nije detaljno objašnjeno zbog čega.

Istraživanju se posvetila grupa znanstvenika s britanskog Instituta Francis Crick. Oni su u kupusnjačama otkrili antikancerogene kemijske spojeve koji se oslobađaju dok se to povrće probavlja u debelom crijevu. 

Studija je provedena na laboratorijskim miševima i fokusirala se na to kako kupusnjače mijenjaju, odnosno obnavljaju sluznicu debelog crijeva, što je proces koji traje između četiri i pet dana. 

No za to konstantno obnavljanje sluznice koja pomaže u apsorpciji hranjivih tvari i vode, ključni su kemijski spojevi sadržani upravo u zeljastom povrću. 

Znanstvenici su istraživali kemijski spoj poznat pod nazivom indol-3-karbinol, koji se oslobađa dok žvačemo zalogaj brokule, kelja, kupusa.... 

Znanstvenica dr. Gitta Stockinger, koja je sudjelovala u studiji savjetuje da se "zeljasto povrće prije konzumiranja ne prekuha kako ne bi izgubilo korisne antikancerogene sastojke". Objasnila je da kiselina u debelom crijevu modificira indol-3-karbinol dok ta kemijska tvar nastavlja 'putovanje' probavnim sustavom te da indoli deaktiviraju snažne estrogene koji pospješuju rast tumora.

Studija je pokazala da je hrana bogata indolima zaštitila miševe od razvoja kancerogenih stanica, čak i one koji su nakon prethodno obavljene genetske analize bili u visokorizičnoj skupini za razvoj karcinoma. 

"Čak i nakon što se kod nekih miševa tumor počeo razvijati, a mi smo primijenili odgovarajući režim prehrane bogat zeljastim povrćem, napredovanje tumora je zaustavljeno", istaknula je dr. Stockinger, dodavši da je to velik razlog za optimizam. 

I sama je, kako kaže, smanjila dnevno konzumiranu količinu mesa u prehrani i zamijenila ga raznim povrćem, osobito zeljastim. 

"Savjeti o načinu prehrane podložni su promjenama i često je vrlo teško razlučiti kakva je uzročno-posljedična veza konzumiranja određene vrste hrane. Ako mi kažete da je nešto dobro za zdravlje, a ne objasnite mi precizno zbog čega je to dobro, neću se lako odlučiti za takvu prehranu. Ovom smo studijom postigli upravo to - objasnili molekularne mehanizme o tomu kako sustav fukcionira", kaže dr. Stockinger. 

"Studija na miševima upućuje na to da na smanjenje rizika od razvoja raka debelog crijeva ne utječu samo vlakna sadržana u zeljastom povrću, već i važne molekule otkrivene u njima. Daljnje studije pomoći će nam da otkrijemo djeluju li te molekule na jednak način na ljudski probavni trakt, no u međuvremenu je i bez toga jako puno dobrih razloga da povećamo količinu povrća u prehrani", zaključio je prof. Tim Key s britanskog Instituta Cancer research.