Slatka, slana, zdrava i nezdrava hrana nije jedini krivac za to što se debljate i jedete bez kontrole - partner u zločinu joj je vaš vlastiti mozak

Krafne, čokolada i kolači imaj supermoći. Doručkovali ste, pun ste, ali njihov primamljiv miris, zavodljiv izgled , čaroban okus jednostavno vas svladavaju i nemate izbora nego uzeti griz, dva, tri... Niste se ni okrenuli a slastice više nema i sad možete samo oblizati prste. I sad se vraćate svojim poslovima puni grižnje savjesti. I punog želudca. Hrana koja je najukusnija često je i ona koja najbrže deblja, ali ona nije jedini krivac za nakupljanje kilograma ni za to što ste po tko zna koji put prekršili pravila dijete. Njen partner u zločinu je nitko drugi do li vaš vlastiti mozak!

 

Upravo tako, vaš mozak, ne vaš trbuh. Mozak je kriv za to što vam rastu zazubice pri samoj pomisli na slatko, slasno, na čokoladne preljeve ili pak na pržene krumpiriće, hot dog, hamburger i tako dalje. I igrom slučaja baš su istraživači u posljednje vrijeme počeli više pozornosti davati toj vezi između mozga i hrane, sve kako bi otkrili načine za odolijevanje iskušenjima i održavanju vitke linije.

Ukratko, okrivite kompleksni mrežni sustav neurona, takozvani "put nagrađivanja", koji se razvijao milijunima godina i koji je našim prapovijesnim verzijama davao mogućnost da čine sve što je potrebno kako bi preživjele - dan se hrane, na primjer. Visokokalorična hrana bila je rijetkost nekada davno i ujedno krucijalna za preživljavanje pa je naš mozak sam sebe naviknuo na 'drogiranje' ugodnim kemikalijama poput dopamina i serotonina, sve u vidu reakcije na okus, miris pa čak i ljude i mjesta koje je asocirao s bogatim prehrambenim nalazištima. Taj je učinak imao za posljedicu prežderavanje kadgod i gdjegod je to bilo moguće. Voda uz zelenjavu i ostalu biljnu hranu bila je laka za pronaći pa stoga danas i nemate pretjeranu želju za njima. Barem tako smatra Nora Volkow, istraživačica sa zanimanjem za ovisnosti i direktorica Nacionalnog instituta za zlouporabu droga iz Bethsede u Marylandu koja je obavila niz istraživanja na temu odnosa hrane i droga s dopaminom. Taj je sustav funkcionirao u skladu s okolnostima sve do suvremenog doba kad su masne, kalorične, nezdrave delikatese postale dostupne 24 sata na dan.

Zato je najbolje slušati vlastiti trbuh: signal za pravu glad, odnosno biološku potrebu vašega tijela za energijom, dolazi iz trbuha, a mozak ga obrađuje. Kad vam je potrebna energija trbuh ispušta grelin hormon gladi i šalje ga u hipotalamus, zapovjedni centar u mozgu koji upravlja metabolizmom. Rezultat toga je vaše kopanje po frižideru i traženje hrane. Zatim , kad ste puni, vaše masne stanice ispuštaju leptin koji signalizira kako je vrijeme da se maknete od tanjura. Ali svi mi vrlo dobro znamo kakvu moć imaju čokolada i kolači - želja koju bude u nama je prejaka i s lakoćom ćemo ih početi jesti bez obzira koliko bili puni, naročito ako smo pod stresom ili smo umorni. Pa kako onda prevariti same sebe? Teško, ali vrijedi pokušati, možda je najbolje mijenjanjem navika, tvrdi istraživačica.

Više na Metro-portal.hr