Tartufe su Grci i Rimljani smatrali afrodizijakom jer senzibilizira kožu na dodire

Tijekom povijesti u kategoriju afrodizijaka trpalo se svašta: strihnin, arsen, fosfor, kanabis, rog nosoroga, žumanjak, jazavac, pijetao, ribe, zečji i dabrovi testisi, pinjoli, tartufi, mrkva, začini...

Prema Enciklopediji Britannica, afrodizijak je svaki oblik stimulacije koji povećava seksualno uzbuđenje. Doznajte kako se na afrodizijake gledalo nekad, a što nam donose u suvremenom svijetu.

Srednji vijek

S obzirom da se tijekom Srednjeg vijeka zdravlje pojedinca objašnjavalohumoralnim sokovima, a bolest neravnotežom tih sokova, i erotska nemoć održavala je neravnotežu (jedan ili više sokova prešao je granice). Gubitak erotskog zanimanja ili sposobnosti bio je simptom prevelike hladnoće, impotencija je bila frigidna, požuda vruća, a plodnost se smatrala funkcijom vrućine i vlage.

 

Najbolji afrodizijaci bili su vrući i vlažni, a vruće i suho značilo je potentno, ali možda neplodno. Rijetke su bile tvari koje su tijelu davale toplinu, a začini su bili najtopliji od lijekova koji griju. Zbog rijetke klasifikacije na vruće i vlažno, đumbir je bio najtraženiji začin. Slanutak je bio drugi vječni favorit, a u vruće supstance spadali su papar, cimet, pinjoli, žumanjak, toplo meso, mozak i rikola. Klinčić je bio na pola puta u spektru suhoće te manje suh nego cimet ili papar pa se preporučivao za "ugađanje sjemenu" muškarca.

Benediktinac Konstantin Afrikanac (1020.-1087.) bio je jedan od glavnih intelektualaca svojeg doba, medicinar, prevoditelj arapskih znanstvenih djela, ali i glavni seksolog svoga doba. Njegovo djelo De coitu (O spolnom općenju) moglo bi se nazvati glavnim seksualnim priručnikom Srednjeg vijeka. Za nemoć savjetuje mješavinu đumbira, papra, galange, cimeta i raznih trava koje treba uzimati umjereno nakon ručka i večere. Onima kojima ne treba ništa ozbiljnije od poticaja preporučuje mješavinu slanutka, đumbira, cimeta, meda i raznih trava. Redovnik piše i da je osobno iskušao taj recept i da ga "usrdno preporučuje" te da su njegovi začini uspješni: "Stavio sam ih na kušnju. (...) Djeluju brzo i blago".

Danas

Interes za afrodizijake je oduvijek bio velik i brojna literatura bavi se njima. Ako utipkate u Google pojam "spice" i "aphrodisiac", dobit ćete mnogo internetskih stranica na tu temu. Popis afrodizijaka uglavnom je identičan onome iz srednjeg vijeka, koji pak vuče korijenje od popisa iz antike.

Usprkos dugoj povijesti afrodizijaka, pripisivanje afrodizijačkog svojstva nečemu i dalje se bazira na tradicionalnom znanju i, najvjerojatnije, placebo učinku. Ne postoje znanstvena istraživanja koja potvrđuju ili opovrgavaju njihov utjecaj. Jedina istraživanja koja se dotiču afrodizijaka vezana su za testiranje lijekova i hormona u liječenju muške impotencije piše ordinacija.hr

Donosimo neke od afrodizijaka za koje ćete lako pronaći sličnosti s receptima Konstantina AfrikancaDonosimo neke od afrodizijaka za koje ćete lako pronaći sličnosti s receptima Konstantina Afrikanca:

bademi (aroma pojačava strast kod žena)
sjeme anisa (cuclanje sjemenki pojačava želju)
rikola
šparoge (treba ih jesti barem tri dana za najbolji učinak)
avokado (prijevod asteškog naziva za avokado značio bi "drvo testisa" jer plodovi rastu u paru; konzumira se zajedno s acetom balsamicom i paprom)
banane (oblik je sigurno pridonio afrodizijačkom svojstvu banana, međutim banane su bogate kalijem i vitaminima B skupine bitnima za spolne hormone)
bosiljak (potiče seksualni nagon i poboljšava plodnost)
čokolada (odlična sama, ali je preporučuju u kombinaciji s vinom; možda je onda ipak vino odgovorno za učinak)
mrkva (stimulira muškarce, poznato od vremena antike kada se koristila za povećanje moći zavođenja)
kava (dobro poznato stimulirajuće sredstvo; stimulira um i tijelo)
korijandar (tisućama se godina smatra afrodizijakom, povećava plodnost muškarca)
koromač (već su ga Egipćani koristili za povećanje libida)
smokve (smatralo se da oblikom oponašaju ženske spolne organe; ako muškarac otvori i pojede smokvu ispred odabranice, to se smatra izuzetno snažnim erotskim činom)

češnjak (poznata je misao da je češnjak afrodizijak ako ga oba partnera pojedu, a kontracepcija ako ga pojede samo jedan partner)
đumbir (i danas jedan od najvažnijih afrodizijaka, potiče cirkulaciju)
med (od tuda dolazi ime medeni mjesec; mladi bračni par na medenom mjesecu pio je medovaču kako bi zasladio svoj brak)
senf (stimulira spolne žlijezde i povećava želju)
muškatni oraščić (Kineskinje su ga jako voljele i cijenile kao afrodizijak; ako se konzumira u većoj količini može izazvati halucinogeni učinak)
kamenice (Rimljani su ih koristili kao afrodizijak, smatralo se da predstavljaju ženske spolne organe, a najbolje su u kombinaciji s vinom)
ananas (koristi se u homeopatskim tretmanima liječenja impotencije)
maline i jagode (pozivaju na ljubav, nazivaju se "voćnim bradavicama")
tartufi (Grci i Rimljani smatrali su ih afrodizijakom; senzibilizira kožu na dodire)
vanilija (povećava pohotu)
vino (opušta i stimulira osjetila).