Nekada se na kućnom pragu čekalo poštara zbog rukom pisanog ljubavnog pisma ili prijateljeve razglednicu iz Opatije. Telefonirali ste iz javne govornice, slušali glazbu s gramofona i snimali je na kazete, slali telegrame, slagali fotoalbume, kupovali enciklopedije, koristili debele telefonske imenike, u videotekama posuđivali kazete... Nekada ste imali desetak prijatelja, danas ih možete imati stotine, nekada ste razgovarali s njima, danas ih klikate.

Koliko ste uoči proteklih praznika poslali poštom lijepo dizajniranih čestitki rodbini i prijateljima sa željama za čestit Božić i sretnu novu? Koliko ste ih sami našli u poštanskom sandučiću? Ja, osobno, tek poneku. Dobila sam ih puno, ali putem e-maila i mobitela, a i sama sam ih na taj način odaslala. Hrvati ih još šalju poštom, ali sada je to prije nostalgičan retro običaj, nego masovni način komuniciranja.

Sjećate li se razglednica Brača, Opatije, Londona, Rima i nekog alpskog mjestašca koje su vam prijatelji obavezno slali s putovanja, godišnjeg odmora i skijanja uz mnogo lijepih pozdrava? Danas to ide preko Facebooka.

U poštanskom sandučiću nema osobnih pisama, stižu samo računi i reklame za pizzerije i supermarkete. Tko još izjavljuje ljubav biranim riječima ispisanima krasopisom na mirišljavom papiru boje breskve? Poštom sve rjeđe dolaze kićene službene pozivnice, a kada stignu, nerijetko im treba nekoliko dana za koji kilometar razdaljine u istome gradu. Iz europskih zemalja kao što su Njemačka i Austrija odavna ne možete u Hrvatsku poslati telegram sućuti ili njime čestitati prinovu u obitelji (nekada se smatrao primjerenim načinom komuniciranja u takvim prigodama), a ako ga želite poslati iz Hrvatske u SAD, putovat će kao pismo sedam dana pa se više isplati putem interneta poslati buket svježeg cvijeća koji na odredište stiže istoga dana i uz istu cijenu.

Danas sve brzo postaje staromodno

Svijet se munjevito mijenja. I u godini u koju smo ugazili, tehnička čuda poput iPada, tableta i E-čitača nastavit će na globalnom tržištu istiskivati novine i knjige, a računalo i pametni telefon već nam je ionako promijenio, olakšao i ubrzao život. U naše doba sve brzo postaje staromodno, pa ćemo se i ove 2014. ako ne potpuno, a ono zasigurno nastaviti opraštati s nekim stvarima iz preddigitalnog doba. Njihovim nestankom mijenjamo navike, čak bonton - još jučer se smatralo nepristojnim osobno pismo ili čestitku napisati strojno, a ne rukom, i poslati je telefaksom, nedajbože e-mailom.

Tko se još sjeća revolucionarnog videorekordera? Zaboravite i na opipljiv obiteljski album sa slikama klinaca od rođenja do diplome i obiteljskih okupljanja. Papirnate fotografije izrađuju još samo profesionalci prigodom svadbi ili krstitki. Obiteljske fotke zamijenili su selfiesi, a tek tu i tamo još možete nabasati na fotografsku radnju s oglednim slikama mladenaca i prvopričesnika u izlogu. Tko se još sjeća nekada popularnih dijapozitiva? Od sredine prošloga desetljeća, snimke s izleta i privatnih događaja pohranili ste u memoriju računala ili na stick. Hoće li vašoj bebi rođenoj u ovoj godini biti izbrisano djetinjstvo ako vam zakaže PC? Ili ćete sve svoje podatke pohraniti u 'oblaku'.

Enciklopedije i rječnici bili su kostur biblioteke svakog intelektualca, a danas ni antikvari ne znaju što bi s debelim knjigama Encyclopaedie Britannice, kada imamo Wikipediju s ažuriranim podacima. CD gubi bitku s MP3-om, pa ćete svoju zbirku glazbe, umjesto na polici, radije pohraniti u virtualne zbirke, iako je u posljednjoj globalnoj retromaniji udvostručena prodaja vinilki kao jedina poželjna diskofilska roba.

Samo su kokice i kola ostali isti, jer je digitalna 3D tehnologija potpuno promijenila doživljaj filma u IMAX kinima. Polako nestaju fiksni telefoni, a međunarodni razgovori ne koštaju više bogatstvo, jer ih obavljate putem Skypea (usto i vidite sugovornika) i drugih internetskih servisa. Prije koliko vremena ste telefaks spremili u podrum? Što će vam budilica kada za to imate mobitel, a i ručni sat postaje pametan, pa u Samsungovu izdanju može slati SMS poruke, fotografirati i primati e-poštu. Gube se zemljopisne karte, karte grada i vodiči, jer ih zamjenjuje GPS. U školama počinju nestajati školski imenici, ispite prijavljujete internetski, sve je manja potreba za teškim prodajnim katalozima i malim oglasima u novinama, a pošta vam prvih dana nove godine više ne isporučuje debeli telefonski imenik i žute stranice, jer se njihov sadržaj preselio na web. I papirnate tramvajske karte odlaze u povijest. I avionske karte se kupuju preko interneta zbog čega se gase skupa predstavništva zrakoplovnih kompanija. Nadopunite onime što sam zaboravila...

Zbogom privatnosti...

Koliko se kafića u vašem gradu u posljednjih nekoliko godina uselilo u prostore knjižara? U skoroj budućnosti crno se piše i knjižnicama. U ne tako dalekoj budućnosti predviđa se izumiranje papira, nakon što nam je služio dva milenija, jer se novine, arhive i knjige šalju u cyberspace. Iz grada su nestale videoteke i javne telefonske govornice.

Još malo pa ćemo se oprostiti s gotovinom. Peglanje kartica u nas je ionako udomaćen sport, a na TV-u već reklamiraju plaćanje putem pametnog telefona. Predviđa se da će u prodavaonicama nestati i klasična kasa, što se već događa u SAD-u. Kada sam prije dvije godine u jednoj njujorškoj trgovini kozmetike došla na blagajnu platiti robu, umjesto blagajnice dočekao me automat.

Ali ne nestaju samo stvari. Nestaje privatnost, jer internet bilježi sve, a ništa ne zaboravlja. Polako nestaje odvojenost privatnog od poslovnog, jer se sve više poslova obavlja od kuće. Facebook je promijenio pojam prijateljstva. Nekada ste imali desetak prijatelja, danas ih možete imati na stotine. Nekada ste se s njima družili, sada ih klikate.

Patimo li zbog toga od 'netostalgije' (net - mreža) kako neki zovu žal za izumirućim stvarima? I da, i ne. Jer, sve u svoje i sve za svoje vrijeme.