Aktualna i vrlo popularna i danas, sto godina od nastanka, ova se drama izvodi u kazalištima diljem svijeta, a zadarska ju publika ima prilike reprizno pogledati u utorak, 16. travnja u Polivalentnoj dvorani Providurove palače

Koncem prošle godine Dragon teatar je na kazališne daske postavio avangardnog i ekspresionističkog Tollerovog "Hinkemanna", dramu na koju je uvelike utjecao povijesni kontekst u kojem je nastala - situacija za vrijeme Prvog svjetskog rata i poratnog razdoblja, zajedno s revolucijama koje su izbijale.

Aktualna i vrlo popularna i danas, sto godina od nastanka, ova se drama izvodi u kazalištima diljem svijeta, a zadarska ju publika ima prilike reprizno pogledati u utorak, 16. travnja u Polivalentnoj dvorani Providurove palače s početkom u 20 sati.

 “Hinkemann” je drama u ekspresionističkom stilu. Na tu je dramu, kao i općenito na umjetnost toga vremena, uvelike utjecao povijesni kontekst u kojem je nastala – situacija za vrijeme Prvog svjetskog rata i poratnog razdoblja, zajedno s revolucijama koje su izbijale.

Tadašnja umjetnička djela označavala su svojevrsnu borbu protiv tradicionalne funkcije umjetnosti – njezinog iluzionističkog karaktera. Tako “Hinkemann” označava vapaj za pravednijim društvom izražen prenošenjem duševnog stanja u umjetničku građu te nastoji ispraviti “krivu” sliku društva i prikazati istinu.

Hinkemann je tragični lik koji ne može pobjeći svojoj sudbini. On je ratni vojni invalid kojem je metak u Prvom svjetskom ratu oduzeo muškost te iako je izvukao živu glavu, rat je duševno slomio tog nekad snažnog muškarca.

Njegova nesreća nastavlja se i nakon povratka kući. Iako metci više ne lete pokraj njegove glave, on sukob proživljava unutar sebe. Sve ono što ga je nekad ispunjavalo sada ga je iznevjerilo – žena mu postaje nevjerna, oko sebe ne pronalazi prijatelja, za domovinu je samo još jedna kolateralna žrtva rata, a u crkvi ne nalazi utočište.

“Hinkemann”  je alegorija društva u cjelini. U središtu radnje je individualizirani karakter, ali i radništvo, proletarijat, tzv. obični ljudi potlačeni i iskorištavani sukladno političkoj volji i konstelaciji vladajućih stranaka. 

Praizvedba je održana 1923. godine u Altes Theatheru u Leipzigu, a na njemačkim se pozornicama izvodila sve do dolaska nacista na vlast 1933. godine. Danas je vrlo popularna i izvodi se u kazalištima diljem svijeta, a ukoliko je još niste pogledali , svakako je prilika da to učinite.

Dramatizaciju, produkciju i režiju potpisuje Maja Šimić, kostimografiju Mihaela Gregov, a šminku Zrinka Lovrić.

U predstavi igraju: Leo Rogić, Senka Marković, Marijana Marjanović, Renato Pizek, Simona Perić, Ines Fantov, Karla Kresoja i Anica Tomazinić.