U sklopu izdavačkog programa uz jubilej 75. godina života i 55. godina svestranog umjetničkog djelovanja Tomislava Marijana Bilosnića, iz tiska je ovih dana izišla knjiga putopisa „Put u Havanu“

U sklopu izdavačkog programa uz jubilej 75. godina života i 55. godina svestranog umjetničkog djelovanja Tomislava Marijana Bilosnića, iz tiska je ovih dana izišla knjiga putopisa „Put u Havanu“, koja je uvrštena u Program kulturnog razvitka RH za 2021. godinu, pa je u tome smislu autoru i dodijeljena nagrada Ministarstva kulture za poticanje književnoga stvaralaštva.

Riječ je o knjizi putopisa koji govore o Bilosnićevu boravku na Kubi, poglavito na Međunarodnom pjesničkom festivalu u Havani 2018. godine. Knjiga je obima 340 stranica, sadržaja četrdesetak putopisa i putopisnih zapisa, a tiskana je u kolor tehnici, pa tako obiluje s nizom zanimljivih fotografija nastalih na ovom putovanju. Za neke od putopisa tiskanih u ovoj knjizi, kao što je putopis „U Hemingweyevu Floriditu hodočaste stare američke babe“ Bilosnić je već dobio i nagradu za najbolji hrvatski književni putopis 2021. godine u Loboru, a koja se dodjeljuje u sklopu Dana Franje Horvata Kiša.

Recenzenti knjige putopisa dr. sc. Božica Pažur i dr. sc. Davor Šalat knjigu Bilosnićevih putopisa „Put u Havanu“ ocijenili su visokim ocjenama. Božica Pažur piše: „I ovim se putopisom, kao i ranije objavljenim knjigama putopisa, Tomislav Marijan Bilosnić priključuje nizu značajnih književnika koji su se proslavili tim književnim žanrom – Matiji Mažuraniću, Antunu Nemčiću, Franji Horvatu Kišu, Antunu Gustavu Matošu, Matku Peiću, i drugima kao što kaže dr. sc. Igor Šipić, pisac pogovora jednoj od njegovih putopisnih knjiga “jednom će netko biografski pisati o jedinstvenosti dnevničke hrvatske suvremene proze koju njeguje Bilosnić i neće moći zaobići činjenicu kontinuiteta osobne kreature koja u usporedbi mediteranskih gibanja i krugova svakako nosi pozive imena velikih izazova poput Picassa 'prvog destruktora ljudske figure' ili Gaudiju, arhitekta arhitekture performasnsa“. 

Davor Šalat o „Putu u Havanu“ piše: Bilosnić putuje, slika se, miče, bilježi krajolik, susrete, ponašanje suputnika. To je temeljna realistička struktura putopisa, ali podložna literalizaciji i fikcionalnosti s povremeno zadivljujućim dometima: međutim on otvoreno putuje u vlastitu intimu, ako su tako Hemingwayeva vila i sama Havana kopno, njegova intima je more (karipski prozirno) u koje želi uronuti, neprekidno ispitujući vlastite spoznaje i njihove vrijednosti. Tako pisanje potpuno dobiva polifonijsku dimenziju. Realnoj realističkoj strukturi koju opisuje, stavlja u kontrapunkt vlastitu intimu, vodi dijalog sa svojim omiljenim piscem, ali i viđenim slikama, na sliku realne prirode koju mistificira lijepi i svoje tek viđene slike. Sljedeća linija je uklapanje suputnika, fragmentarno bilježi njihove reakcije provodeći i humorističnu liniju, tuđu intimu ostavlja na razini anegdote. Možete vidjeti svoje lice koje se upravo na takvim putovanjima ili još više iskrivljuje prema bijegu, prema laži ili iskrenosti. Dodiruje Pirandellovu poetiku o stotinu lica.“

Knjigu putopisa „Put u Havanu“ uredila je dr. sc. Sanja Knežević, a uz potporu Grada Zadra i Zadarske županije objavila izdavačka kuća 3000 godina Za dar. Prateći Bilosnićev jubilej, i ova je knjiga sama po sebi jubilarna – 150-o je Bilosnićevo izdanje.