Jedna od temeljnih sastavnica današnjeg Sveučilišta u Zadru, a i nekadanjeg Filozofskog fakulteta, Odsjek je za hrvatski jezik i književnost, koji je 60 godina svoga postojanja obilježio reprezentativnom publikacijom koju je uredila dr. sc. Helena Peričić.

U tvrdo ukoričenoj monografiji  „60 godina zadarskog Odsjeka za hrvatski jezik i književnost", objavljenoj krajem prošle godine, na oko 350 stranica iznesena je povijest Odsjeka te dosezi njegovih djelatnika i studenata.

"Monografija o 60 godina zadarske Kroatistike nije samo opis povijesti jedne vrijedne institucije, nego i dobrodošao prilog za razumijevanje svega onoga što je ona tijekom svih ovih godina značila u životu zadarske sredine i svekolike hrvatske nacionalne kulture (...) Kroatistika je bila jedan od zaglavnih kamenova društvene prepoznatljivosti i nacionalne relevantnosti, a svojim znanstvenim doprinosom umnogome je premašila okvire svoje sredine i nametnula se kao relevantan čimbenik nacionalne znanstvene izvrsnosti", istaknuo je prof. dr. sc. Ivan Bošković.

Monografija je razdijeljena u pet ciklusa - o Odsjeku, počecima djelovanja jezikoslovnih katedri, povijesti književnosti, zapise o studiranju bivših i sadašnjih studenata te  književne radove bivših studenata, od kojih su neki tijekom godina stasali u ključna imena hrvatske književnosti i kulture, poput akademika Ivana Aralice i Luka Paljetka.

Počeci studija kroatistike u Zadru vezuju se uz osnivanje katedre za hrvatski ili srpski jezik. Utemeljitelji su bili Dalibor Brozović, Franjo Švelec, Zlatko Vince i Nikica Kolumbić. Godine 2002. Filozofski fakultet u Zadru (u sklopu Sveučilišta u Splitu) prestao je formalno postojati. Istodobno - kao njegov sljednik - osnovano je Sveučilište u Zadru, strukturirano na temelju humanističkih, društveno- znanstvenih i prirodoznanstvenih odjela. Danas Odsjek djeluje u sastavu Odjela za kroatistiku i slavistiku Sveučilišta u Zadru.

"Studij hrvatskoga jezika osnovan je dakle u gradu koji je dugi niz stoljeća bio jednim od hrvatskih povijesnih ali i kulturnih središta, a od XIX. st. - pored Zagreba - žarištem hrvatskoga narodnog preporoda te žive publicističke djelatnosti i književnoga stvaralaštva na hrvatskom jeziku, kakve god u njemu administrativne okolnosti i službeni jezici vladali", ističe u uvodnom tekstu urednica Peričić.

Mnogo je značajnijih profesora prošlo kroz Odsjek, a među prvima su bili Vladimir Anić, Štefan Barbarić,  Ante Franić, Nikola Ivanišin, Zlatan Jakšić, Nevenka Košutić-Brozović... Sljedećih dvadesetak godina postupno se ostvarivala Švelčeva vizija samoizgradnje nastavnog kadra na liniji od asistenata koji su na Fakultet došli potkraj 50-ih ili početkom 60-ih godina prošlog stoljeća.

Na nekoliko mjesta ističu se tegobe kroz koje je Odsjek prolazio u Domovinskom ratu. Dr. Peričić prisjetila se svog dolaska za asistenticu dr. Košutić-Brozović te dijeljenja radne sobe s najljepšim pogledom na zadarsku Rivu.

"Unatoč ratnome okviru, „soba s pogledom”, pod krovom zgrade, izložena granatama, bila je svojevrsnim a paradoksalnim utočištem od stvarnosti. (...) Odanost Zadru [dr. Košutić-Brozović] potvrdila je i za strahotnih ratnih dana u devedesetima, tijekom Domovinskog rata, kad je ona - makar je tada mogla otputovati na neko sigurnije mjesto - ostajala u gradu bez struje i vode, često provodeći teške i spore sate u podrumu sa susjedima ili odlazeći na fakultet kad je bilo moguće, pa i za uzbuna, na čiji početak smo zapravo zaboravljali, a o završetku uzbune nismo ni razmišljali jer se uvijek činio dalekim...".

U Domovinskom ratu u Zadar je stigao i dr. Tihomil Maštrović, koji se potaknut, između ostalog, i ratnim zbivanjima, odlučio vratiti u rodni grad.

"Vijesti iz Zadra tih prvih ratnih godina Domovinskog rata bile su užasne i naprosto nepodnošljive. Grad je krvario pred udarom granata srpskih paravojnih postrojbi i JNA što su ga svakodnevno obasipale. Osobito dramatično doživio sam vijest da je s Filozofskog fakulteta otišlo čak pedeset nastavnika; neki u redove agresorskih paravojnih postrojbi, neki u inozemstvo, neki u gradove nezahvaćene ratom, a neki naprosto u mirovinu. Dobro sam znao da Zadar nije smio ostati bez svog fakulteta jer bi to značilo njegovo posvemašnje propadanje i zaostajanje u svakom smislu. (...)

Sjećam se da sam u Zadar iz Zagreba tada putovao i po 17 sati autobusom preko otoka Paga. Nastavnici tih ratnih godina nisu smjeli prozivati studente na predavanjima i seminarima jer su u gradu bile neprekidne uzbune pa smo svi zapravo morali biti u skloništima. Eto, nastava je bila moguća zahvaljujući građanskom neposluhu, ali je upravo on omogućio da fakultet ne zatvori vrata. Sve aktivnosti na fakultetu odvijale su se kao da izvan njegovih zidova ne bjesni užas ratnog vihora."

Odsjek za hrvatski jezik i književnost je prema službenim evidencijama danas znanstveno najproduktivniji odsjek na Sveučilištu u Zadru. Posljednjih se godina intenzivno radi na obogaćivanju postojećih programa kolegijima koji upotpunjavaju temeljne ishode učenja i kompetencije studenata s ciljem njihova lakšeg zapošljavanja. Nakon ulaska u Europsku uniju, primjetan je porast interesa stranih studenata kroatistike i slavistike za studijske boravke na Odsjeku.

"Krasne fasade s početka prošloga stoljeća na našoj naslovnici, monumentalne, moćne, nose nas prema beskraju azura, no one mogu sadržavati - unatoč arhitektonskoj zamamnoj estetici - značenje brojnih zadaća, iskušenja, silnoga truda pa i prepreka koje je zadarska Kroatistika morala prevladati u posljednjih šest desetljeća a da bi se održala, opstala, dokazala i vinula u visine (neba) i širine (mora), u blagotvorno stvaralačko, znanstveno i didaktičko plavetnilo, na dobro brojnih naraštaja od 1956. do danas, a i onih - nadamo se - budućih", poručila je dr. Peričić.