U prepunom ViP clubu svoje priče je čitalo dvanaest autorica iz najužeg izbora od 138 priča pristiglih na Against s temom: Žene, oskudica i obilje

Povodom rođendana Marije Jurić Zagorke i ususret Međunarodnom danu žena, Centar za ženske Studije je organizirao festival Kratka priča je ženskog roda.

U prepunom ViP clubu svoje priče je čitalo dvanaest autorica iz najužeg izbora od 138 priča pristiglih na Against s temom: Žene, oskudica i obilje, koji je Centar raspisao u cilju poticanja ženskog stvaralaštva. Priče će biti objavljene na stranici Nagrade.

To su bile Sanja Bachrach Krištofić, Neda Miranda Blažević Krietzman, Marija Borovičkić, Jelena Bulić, Mihaela Gašpar, Sanja Grganić Vrsaljko, Maja Hrgović, Marija Leko, Natalija Miletić, Aleksandra Starčević, Nora Verde i Jelena Zlatar.

Tri jednakovrijedne nagrade za kratku priču Nela Milijić podijelile su: Sanja Grganić Vrsaljko za priču 'Ormar', Natalija Miletić za priču 'Kaladont od naranče' i Nora Verde za priču 'Samo daj'. Nagradu publike dobila je Marija Borovičkić za priču 'Sto kili piza'.

Tri najbolje ocijenjene priče raznorodne su, ali svaka od njih na poseban način propituje temu obilja i oskudice. U priči "Kalodont od naranče" autorica vješto narativizira nekoliko tema: apsurd birokratskog sistema, poziciju siromašne, samohrane majke, ali i odnos spola i roda. Upravo ova potonja tema: ironičan pristup promjeni spola, depatetizira sumornu svakodnevnu priču siromašne žene.

U priči 'Ormar' nalazimo također temu siromaštva kao i u prethodno spomenutoj priči, riječ je o odnosu samohrane majke i njezina djeteta. Ormar je metafora tereta, ali i neostvarenih želja, slabosti.

Igrajući se i denotativnim i konotativnim značenjem ormara, autorica vješto analizira i temu siromaštva, ali i emocionalne zagušenosti i opterećenosti. Rješavanjem suvišnog tereta, majka kao da se oslobađa sablasti prošlosti, a priča predstavlja pomak i naznačuje vedriji pogled u budućnost.

U trećoj nagrađenoj priči 'Samo daj', riječ je o prikazu unutrašnjeg stanja osiromašene djevojke, koja se ipak odlučuje boriti za život zarađujući skupljanjem boca.

Emocije srama i postiđenosti, ali i neki prkos da se ne prepusti samosažaljenju, izvrsno su ocrtani i uvjerljivi posebno zbog slenga koji još više pridonosi neposrednosti izraza.' (iz obrazloženja Prosudbene komisije)

Publiku je svojim čitanjem osvojila mlada Marija Borovičkić, koja je ispričala potresnu priču svoje bake - o mladim ženama koje su pedesetih godina radile u tvornici ribe na Korčuli. Smrad ribe i miris nade ispisani su sočnim otočkim dijalektom.

Čitanje priča popratile su pjesmom Nina Romić i Darija Žilić.