Književna manifestacija "Europea u Dvorištu" ugostila je u utorak navečer u Zagrebu Mihaila Šiškina, jednog od najvažnijih suvremenih književnih glasova u Rusiji kojega inozemni mediji proglašavaju ruskim kandidatom za Nobela.

 

Šiškin je u Zagrebu predstavio hrvatski prijevod svojeg nagrađivanog romana "Pismovnik", objavljenog u izdanju Naklade Ljevak i prijevodu Igora Buljana.

"Pisci se općenito dijele na dva tipa - jedan je tip gospodara, kojemu je roman sluga. Ja sam drugačiji tip, ja sam sluga romanu", kazao je Šiškin.

Pisac kojeg kao izvanrednog stilista uspoređuju s Nabokovim te smatraju vodećim piscem svoje generacije i živućim klasikom, jedan je od najprevođenijih ruskih pisaca i dosad jedini koji je osvojio sve tri najvažnije ruske književne nagrade.

Za roman "Zauzimanje Izmaila" nagrađen je 1999. "ruskim Bookerom"; 2005. je dobio nagradu Nacionalni bestseler za roman "Vilina kosica" (2005.), a "Pismovnik" je 2011. osvojio prestižnu književnu nagradu Velika knjiga,

Njegova se proza ističe posmodernističkim stilom bogate i inovativne teksture, istodobno filozofski ambiciozne i senzualne, u kojemu se bavi svakodnevnim temama ljubavi i smrti, sreće i boli, rata i mira.

Šiškinov spisateljski rad prati i snažan politički angažman - odbio je 2013. sudjelovati na sajmu Book expo America 2013. kao službeni predstavnik Rusije, čime je poslao poruku kako se ne slaže s političkim prilikama u zemlji iz koje dolazi. Već godinama živi u Švicarskoj, te je u domovini smatran emigrantskim piscem.

Istaknuo je kako se kao pisac osjeća posve bespomoćno "jer ni takve književne veličine kao što su Tolstoj i Dostojevski nisu spasile Rusiju od Putina".

"Jedino što kao građanin mogu učiniti je da ne šutim, a povijest pokazuje da ni diktatori ne žive vječno", kazao je.

Šiškinova četvrta knjiga "Pismovnik" prevedena je na više od 25 jezika svijeta i njegova je najuspješnija knjiga. Na prvi pogled, riječ je o razmjeni pisama između dvoje mladih ljubavnika - Vladimira i Aleksandre. No, kako se njihova korespondencija nastavlja, postaje jasno da oni nisu razdvojeni samo prostorno, već i kronološki - Volođa sudjeluje u Boksačkom ustanku u Kini 1900., a Saška je medicinska sestra u Rusiji sredinom 20. stoljeća. Kroz taj dijalog zaljubljenih razvijaju se prekrasne priče njihovih života, ispričane romantičnim jezikom na rubu magičnog realizma.

Šiškin je kazao da ga je zanimalo pokušati odgovoriti na pitanje kako živjeti ako postoji smrt.

"Živjeti iz dana u dan i skupljati iskustvo desetljećima jedan je način suočavanja s time - tako u romanu život živi Sašenjka", pojasnio je. No, postoji i drugi način, a to je prevladavanje neminovnosti užasa smrti u ratu, kako u romanu život živi Volođa, dodao je.

U romanu se služi stvarnim pismima koje su ruski vojnici pisali s fronte. "U konačnici, to je knjiga o iskustvu prihvaćanja smrti koju treba primiti kao dar, ali i knjiga o snazi ljubavi koja nam pomaže da preživimo", poručio je.

Prevoditeljica i znanstvenica Irena Lukšić kazala je da je Šiškinova književnost "jedna mala antologija prošlog života". "On je, individualno gledano, jedan od najvažnijih sabirnih elemenata znanja, vještina, umjetničkih postupaka proteklih 90-tak godina, on skuplja pamćenje o najboljim godinama, djelima i ljudima ruske kulture", kazala je Lukšić.

Festival "Europea u Dvorištu" nastavlja se gostovanjem u četvrtak 2. listopada češkog pisca Miloša Urbana, koji će predstaviti svoj roman "Lord Mord".