Monografija "Glasovi, sjećanja, život - prilog istraživanju povijesti židovskih obitelji" koju je priredila Jasminka Domaš, predstavljena je u ponedjeljak navečer u Muzeju Mimara i tom je prigodom istaknuta njezina vrijednost posebice za mlade, jer se bavi sjećanjem na holokaust, najveću ljudsku tragediju svih vremena, koju čovječanstvo mora zapamtiti kako se nešto takvo ili tomu slično više nikada ne bi ponovilo.      

 

Monografiju, u izdanju naklade Biakova i Židovske vjerske zajednice Bet Israel, uz Jasminku Domaš predstavili su i predsjednik Hrvatsko-izraelskog društva Milan Bešlić, urednica knjige Zorka Jekić, rabin Kotel Da-Don, predsjednik Bet Israela Aleksandar Srećković i povjesničar Boris Havel. 

Istaknuto je da je ta knjiga dirljiv dokument sjećanja na život židovskih obitelji prije Drugog svjetskog rata, ali i potresno svjedočenje o pokušaju zatiranja židovskih obitelji, pojedinca, i židovske zajednice u holokaustu. 

U monografiji je sakupljeno i zabilježeno tridesetak istraživanja o povijesti židovskih obitelji u Hrvatskoj, uz 150 autentičnih fotografija. 

Rabin Kotel Da-Don istaknuo je važnost sjećanja. Poručio je da holokaust čovječanstvo mora zapamtiti kako se nešto takvo ili tomu slično više nikada ne bi ponovilo, a ova je knjiga posebna zato što je dokument koji će ostati za nove generacije.

Danas još ima ljudi koji negiraju Holokaust, rekao je i poručio "Bez obzira na to mi ne smijemo odustati od pisanja, od dokumentiranja svega što se desilo, sve što znamo, jer moramo brinuti za sljedeći naraštaj". 

"U ovoj su knjizi skupljene uspomene, svjedočenja mnogih članova židovskih zajednica s ovih prostora, o njihovim obiteljima, precima, holokaustu, današnjici. Svjedoci, koji još uvijek tiho žive među nama, odlučili su se sjećati, ali i nastaviti živjeti. Osnovali su obitelj i nastavili živjeti, nastojeći ponovno izgraditi ono što je zlo pokušalo uništiti - židovsku obitelj, židovski način života. Dodavali su dobrotu i ljubaznost tamo gdje ih nije bilo...", istaknuo je Kotel Da-Don.  

Jasminka Domaš naglasila je kako je knjiga nastajala u razdoblju od desetak godina i taj trud ne treba žaliti jer ostaje kao prilog svjedočenju o dijelu ljudske povijesti, ali i kao poziv da budemo humani, da ne gubimo nadu i aktivno doprinosimo jednom novom vremenu koje zacijelo može biti bolje nego što trenutno jest. 

"Možda će se taj zaključak komu učiniti previše optimističnim, ali sve ono što je iza nas pokazuje da je silno važan dio židovskog identiteta ne izgubiti nadu, pa čak i onda kada nade nema. Novim generacijama ovim djelom neka bude otvoren Put života, a njegovi temelji su u poznavanju prošlosti kako bi znali graditi budućnost", poručila je Domaš. 

Prema njeziim riječima židovska povijest je teška, ali odupiranje sudbini je moguće i iznimno važno. 

"Svjedoci smo također da se duh, intelekt ne mogu getoizirati. Predivna glazba nastajala je u getu kao i mnogi izumi važni za povijest civilizacije svijeta. U logoru Teresienstadt nađeni su skriveni, veoma vrijedni crteži. Od jednog bivšeg zatočenika logora Jasenovac, Hrvata, dobila sam malu skulpturu koju je uradio židovski umjetnik, a napravio ju je u ciglani i potom bio ubijen. Simbol tog neuništivog židovskog duha je hebrejska riječ - haj koju je jedna žena u Auschwitzu izvezla na zakrpi na svojoj odjeći...", istaknula je Domaš.

Milan Bešlić poručio je da holokaust mora biti osvijetljen istinom, kako se više nikada ne bi dogodio, a ova knjiga svijetli činjenicama, svjedoči sudbine i ohrabruje nas da ustrajemo. 

Zorka Jekić poručila je kako se u ovoj knjizi težište stavlja na život. Istaknula je njezinu vrijednost osobito za mlade generacije. "Ja radim u školi i znam da kad mi pričamo o holokaustu to je nešto sasvim drugo, a drugo je kada se vide fotografije, kada se vide priče, na neki način vide sudbine pojedinih obitelji", istaknula je.  

 Aleksandar Srećković rekao je kako je važno da su svi ti ljudi nastavili svoje živote i izgradili nove živote, što je velika poruka svima nama.

"Oni se većinom nisu pomirili da nastave s nekakvom imitacijom života koja se veže za nekakva sjećanja nego kao da su ponovno rasporedili sve svoje vrijednosti u životu i stvorili neke nove, jače živote", istaknuo je. Boris Havel istaknuo je da njemu ova knjiga kao Hrvatu daje nadu da će netko od Hrvata, netko tko dosad nije bio zainteresiran ili možda tko namjerno nije htio ništa znati o toj temi, pružiti ruku, početi je čitati knjigu i razmišljati o tome što se dogodilo.

 "Volio bih vidjeti više knjiga o ovoj temi na hrvatskom jeziku, ali isto tako bih volio vidjeti da ovaj narod jasnije zauzme stav o onima koji židovskom narodu prijete novim holokaustom", poručio je Havel.