Novi podaci o stanju klime i ulaganju u nju dočekali su sudionike COP29 u Bakuu, u Azerbajdžanu.

Porasla su međunarodna ulaganja razvijenih zemalja u one u razvoju. I to s 22 milijarde američkih dolara 2021. godine, na 28 milijardi iduće, 2022. godine. No, čak da se do sljedeće godine to udvostruči, smanjenje financijskog jaza u odnosu na potrebe i obaveze iznosilo bi tek pet posto.

I dalje je potrebno podignuti ulaganja razvijenih zemalja na oko 40 milijardi dolara godišnje. Rezultati su to novog izvještaja Ujedinjenih naroda o jazu u financiranju klimatske prilagodbe objavljenog 11. studenoga.

Izvješće je nedvosmisleno: “Države moraju dramatično povećati napore u prilagodbi klimatskim promjenama, počevši s obvezom djelovanja u pogledu financiranja na COP29”.

Dokument je objavljen u ponedjeljak, 11. studenoga, na dan početka klimatske konferencije COP29 u Bakuu, u Azerbajdžanu, a navodi da postoji hitna potreba za značajnim povećanjem financiranja prilagodbe, odmah. Postoji ogromni jaz u financiranju prilagodbe tamo gdje je najpotrebnije: na globalnom jugu.

Oštri Guterres

Glavni tajnik UN-a António Guterres bio je oštar i jasan u poruci: “Klimatska katastrofa šteti zdravlju, širi nejednakosti, šteti održivom razvoju i ljulja temelje mira. Ranjivi su najteže pogođeni. A porezni obveznici plaćaju račune. Dok dobavljači sveg ovog uništenja – posebice industrija fosilnih goriva – ubiru ogromne profite i subvencije”.

“Potrebno nam je da razvijene zemlje udvostruče financiranje prilagodbe na najmanje 40 milijardi dolara godišnje do 2025. godine – što je važan korak za smanjenje financijskog jaza. Moramo otključati novi cilj financiranja klimatskih promjena na COP29”, dodao je.

Izvješće poziva nacije da pojačaju ambicije usvajanjem snažnog novog kolektivnog kvantificiranog cilja o financiranju klimatskih promjena na COP29 i uključivanjem snažnijih komponenti prilagodbe u svoj sljedeći krug obećanja o klimatskim promjenama ili nacionalno određenih doprinosa, koji bi trebali biti početkom sljedeće godine prije COP30 u Belému, Brazil.

Spori u planiranju i provedbi

Što se tiče planiranja, izvješće dalje navodi kako 171 država na mjestu ima barem jedan nacionalni instrument za planiranje prilagodbe tj. politiku, strategiju ili plan. Od 26 zemalja bez nacionalnog instrumenta za planiranje, deset ne pokazuje naznake da ga razvija; sedam od tih zemalja su države pogođene sukobima ili su nestabilne države i bit će im potrebna značajna podrška da se cilj planiranja okvira za globalnu otpornost na klimu postigne do 2030.

Također, potencijalna učinkovitost nacionalnih planova prilagodbe (NAP) iz zemalja u razvoju je mješovita, ukazujući na potrebu za posvećenom potporom kako bi se osiguralo da planiranje prilagodbe vodi smislenoj akciji u tim kontekstima.

Radnje prilagodbe su u općem uzlaznom trendu, ali one nisu razmjerne izazovu. Osim toga, procjene projekata provedenih uz potporu financijskih subjekata prema Okvirnoj konvenciji UN-a o klimatskim promjenama (UNFCCC) pokazuju da otprilike polovica njih ili nije zadovoljavajuća ili je malo vjerojatno da će biti dugoročno održiva bez projektnih sredstava.

Zemlje izvješćuju o napretku u provedbi svojih NAP-ova, ali smatraju da su opseg i brzina kojom se prilagodba odvija neadekvatni u kontekstu rastućih klimatskih rizika. Općenito, bit će potrebni veći napori kako bi se ispunio cilj provedbe Okvira za globalnu klimatsku otpornost, zaključuje se u izvješću.