Procesijski križ, kao vrijedan liturgijski predmet i kao vrijedno umjetničko djelo, bio je i prije krađe poznat stručnoj javnosti. O njemu se pisano u različitim prigodama. O križu i o drugim umjetničkim predmetima koji su ukradeni povremeno su kratko pisali povjesničari umjetnosti i drugi.

Profesorica Zadarskog sveučilišta, sada pokojna, Marijana Kovačević ozbiljnije se pozabavila ukradenim procesijskim križem. Napisala je znanstveni članak: Ophodni križ - još jedan anžuvinski ex voto u Zadru?, koji je objavljen u Radovi Instituta povijesti umjetnosti br. 31/2007.

Članak je čitao prof. Donal Cooper s Univerziteta Cambridge. Obilazeći talijanske gradove, znatiželja ga je 2010. odvela u grad La Spezia. U tamošnjem muzeju „Amadeo Lia“ prepoznao je ukradeni zadarski križ. Križ je bio postavljen u prizemlju muzeja i dostupan javnosti, a objavljen je i u katalogu Muzeja 1999. godine.

Profesor Cooper saznavši tada kako je kolekcionar umjetnina Amadeo Lia križ kupio u Londonu pribavio je tamo dokumente o križu. Između ostalog kopirao je podatke iz kataloga prodaje londonske aukcijske kuće Sotheby's u kojem je dokumentirana ponuda zadarskog križa na aukciji u toj kući 10. travnja 1975. Profesor Cooper dokumentaciju je poslao Odjelu za povijest umjetnosti u Zadar.

Prof. Pavuša Vežić o tome je pismeno 9. studenog 2010. obavijestio Konzervatorski zavod u Zadru. Zavod je 11. studenog 2010. poslao dopis Ministarstvu kulture u Zagreb sa svom dokumentacijom o križu, koja je već ranije bila spremna. Nakon toga na različite načine i s različitih razina upućivani su Republici Italiji i tadašnjim vlasnicima zahtjevi za povrat križa.

Franjevci su se ponadali da će postupak povrata ići brzo i lako. Čini se da je i Ministarstvo kulture imalo sličnu predodžbu. Pomoćnik ministra Berislav Šipuš 23. ožujka 2015. poslao je Ministarstvu kulture i turizma Talijanske Republike dopis na engleskom i talijanskom jeziku, s popratnim dokumentima o križu.

Procesijski križ, Foto: M. Kovačević

Iste godine, 29 rujna, na provincijala fra Andriju Bilokapića i na gvardijana fra Stanka Škuncu došao je dopis u kojem se traži imenovanje osobe koja će „uz predstavnika Ministarstva kulture ići u La Spaziju radi povrata kulturnog dobra“. Na isti datum pomoćnik ministra Republike Hrvatske pisao je dopis direktoru muzeja „Amadeo Lia“ u La Speziju.

Čak je kao izaslanik zadarskih franjevaca, fra Josip Sopta putovao tada u La Speziju, ali ni tamošnji franjevci nisu mu mogli pomoći u povratu križa.

Odgovor na tadašnje dopise došao je samo od Ministarstva kulture i turizma Talijanske Republike koje je izvijestilo kako je križ u privatnom vlasništvu, te je izložen u Muzeju u La Speziji, i kako je Odbor za vraćanje kulturne baštine (najviše tijelo koje odlučuje i o restituciji kulturne baštine) ustanovio da postojeći pravni režim ne dopušta Ministarstvu kulture i turizma bilo kakvu nadležnost odnosno ovlast inicijative prema privatnoj osobi koja legitimno drži križ koji je vjerojatno kupio u dobroj vjeri.

Ipak, Zapovjedništvu za zaštitu kulturne baštine Karabinjera naloženo je da provjere postoje li u tijeku kazneni postupci u vezi s križem. Uprava kriminalističke policije Republike Hrvatske izvijestila je u studenom 2016. Glavnog državnog odvjetnika RH kako je od Interpola Rim zatražila da se križ stavi pod privremeni nadzor, a zatraženi su i podaci o nadležnom pravosudnom tijelu u Republici Italiji za izručenje i povrat kulturnog dobra vlasniku u Republici Hrvatskoj.

Pisali su i talijanskoj specijalnoj službi Comando Carabinieri per Tuta dei Patrimonio Culturale, kao i Generalnom tajništvu Interpola u Lyonu koje je raspisalo međunarodnu objavu za otuđenim kulturnim dobrom Republike Hrvatske. Interpol Rim im je odgovorio kako je za odlučivanje o zamolbi o međunarodnoj pravnoj pomoći i mogućem povratu nadležan Državni odvjetnik Republike Italije u Genovi.

Uprava kriminalističke policije Republike Hrvatske sličan postupak kao 2016. obavila je i u prosincu 2021. Pisala je Carabinjerima, Intrepolu Rim, kao i Generalnom tajništvu Interpola u Lyonu.

Još nekoliko službenih i privatnih pokušaja da se križ vrati vlasniku bilo je neuspješno.

Zadarski konzervatori, koji su skupljali dokumentaciju o križu, nisu međutim gubili nadu i vodili su brigu o križu i nastojali da se slučaj uvijek nanovo aktualizira. Tako su svakom novom imenovanom gvardijanu Samostana Sv. Frane u Zadru donosili dokumente o tome što se poduzimalo i što je pojedini gvardijan pisao Ministarstvu kulture.

Tako je bilo i sa mnom kad sam u kolovozu 2022. došao u Zadar. Nisam pisao dopis Ministarstvu kulture i medija RH kao što je to većina gvardijana činila, nego sam pomoću službenog elektronskog obrasca Zahtjevom za pristup informacijama od Državnog odvjetništva RH zatražio informaciju o tome da li ono vodi neki postupak o ukradenom križu.

U tom trenutku Državno odvjetništvo nije bilo direktno uključeno, pa nije odgovorilo na upit. Učinilo je međutim nešto bolje. O mom upitu obavijestili su pravnu službu Ministarstva kulture i medija, s kojom u ovakvim slučajevima inače surađuju.

Ministarstvo je, tim potaknuto, još jednom 11. listopada 2022. dopisom Hrvatskom veleposlaniku u Italiji gosp. Jasenu Mesiću pokrenulo predmet, o čemu su obavijestili i samostan Sv. Frane. Također sam, u ime samostana, 11. prosinca emailom poslao dopis direktno veleposlaniku Mesiću s molbom da se zauzme za povrat križa.

Već 15. prosinca veleposlanik je ljubazno odgovorio kako je počeo na tome raditi. U odgovoru je između ostalog napisao: „Koristim ovu prigodu informirati Vas i kako je tijekom proteklih nekoliko godina ovo Veleposlanstvo uspostavilo kvalitetnu suradnju s Odjelom karabinjera za zaštitu kulturne baštine, koja je rezultirala povratom nekoliko vrlo vrijednih knjiga, otuđenih iz Nacionalne i sveučilište knjižnice u Zagrebu. Nadamo se stoga da će nam ovaj Odjel, kao i druge talijanske institucije, i u ovom slučaju biti na raspolaganju te spremne pomoći.“

Već 6. veljače 2023. službenica Uprave za zaštitu kulturne baštine, odgovorna za predmet, nazvala me i rekla kako „dolaze dobri signali“. Rekla je kako je veleposlanik Mesić obavio više razgovora s karabinjerima i da „stvari idu u dobrom smjeru“. Napomenula je kako je križ u privatnom vlasništvu i da će se možda za njega trebati plaćati odšteta.

Rekla je i kako je sada predmet na diplomatskoj razini, i da nitko više ne bi trebao nekim drugim kanalima nešto pokušavati, jer bi to moglo samo komplicirati stvari. Budući da smo neposredno prije toga i kao samostanska zajednica nekim privatnim kanalima pokušavali vratiti križ, o novoj situaciji obavijestio sam subraću u samostanu.