Događaji

Kraj jedne ere

Sutkinja Enka Moković nakon 45 godina otišla u mirovinu

Sutkinja Enka Moković nakon 45 godina otišla u mirovinu
Šime Zelić/ PIXSELL

Nakon 45 godina provedenih u sudnici, na svoj 70. rođendan, u mirovinu je otišla najpoznatija sutkinja Županijskoga suda u Zadru Enka Moković. Od kolega, sudskih službenika te predstavnika drugih pravosudnih tijela ispratila ju je klapa Intrade.

"Samog sebe osuđuje sudac koji osudi nevina", izreka je to koja je godinama uokvirena visjela na zidu omiljene i poznate sutkinje Enke Moković. 

Sutkinja Enka Moković Odlazak poznate sutkinje Enke Moković u mirovinu

Sudila je u mnogim velikim postupcima, no široj javnosti poznata je po suđenju Zorani Banić za zločin u Škabrnji.

- Škabrnja je bila stvarno najteža i najtužnija. Gledati samo majku, svjedokinju, koja je izgubila puno svojih članova obitelji, to nije bilo lako. Ali ima i drugih stvari, primjerice silovanja maloljetnih osoba, slučajevi koji nisu za javnost. To je isto jako tužno, rekla nam je sutkinja.

Danas nam je otkrila je li bilo predmeta u kojima je teško bilo donijeti odluku.

- A to je kad sam ubojicu oslobodila od optužbe jer je bila nužna obrana. To je bio slučaj takozvanog dvoboja, ali to je bila neprospavana noć, prisjeća se Enka Moković.

Iako se za sudnicu teško može reći da je zabavna, upravo suprotno, Enka Moković u obuzdavanju odvjetnika i tužitelja nerijetko je znala unijeti i dozu humora. I sama se danas prisjetila nekih takvih događaja iz sudnice.

Sutkinju Moković uvažavali su i neki koje je poslala u zatvor.

- Bilo je ljudi koji su mi se i nakon devet godina u zatvoru došli javiti. Zato sam i rekla da sam htjela danas pozvati svog prvog i zadnjeg osuđenika. Jer ljudi znaju kad su krivi moraju u zatvor, a prema njima se moraš odnositi ljudski, zakonito i korektno, kaže sutkinja. 

Za nju kolege kažu da je rijetko koji sudac s toliko strasti radio svoj posao.

Tek danas smo čuli da je sutkinja Enka Moković u studentskim danima izdala i knjigu poezije - možda u mirovini sabere sva svoja sjećanja u memoare iz sudnice.

A uokvirenu izreku s početka ovoga teksta u naslijeđe je ostavila kolegici Dijani Grancarić.

Nakon protokolarnih obraćanja suci i drugi pravosudni službenici opustili su se na neformalnom druženju, a svirku su vjerojatno čuli i neki koje je možda baš sutkinja Moković poslala u zatvor. 


Reci što misliš!