Na tribini o udomiteljstvu, održanoj u petak, naglašena je važnost udomiteljstva djece, koje se često u javnosti neopravdano poistovjećuje s posvajanjem djece, te je istaknuta postreba što bolje edukacije ljudi o toj instituciji.

Ljiljana Rogić Šneperger, socijalna radnica u timu za udomiteljstvo Centra za socijalnu skrb Zagreb, rekla je da u Zagrebu ima 232 udomiteljske obitelji. Prema našim statistikama imamo oko 60 djece na dugotrajnom smještaju i bez roditeljske skrbi, te 110 djece s invaliditetom i odraslih osoba, izvijestila je.
 
Postoje krasne udomiteljske obitelji, vrlo motivirane jer se time bave iz altruizma. Većina tih obitelji je visoko obrazovana, doista pruža djeci kompletnu skrb, i brine o njihovu obrazovanju, sklonostima i talentima.
 
"Djeca u udomiteljskim obiteljima razvijaju osjećaj privrženosti za osobe koje o njima brinu 24 sata dnevno", naglasila je dodajući kako to u domu nije moguće.
 
To je naročito bitno za djecu u mlađoj životnoj dobi, zato zakon predviđa da se djeca smještaju u udomiteljske obitelji ili u neku ustanovu najduže na šest mjeseci, dok im se ne pronađe smještaj u nekoj udomiteljskoj obitelji. Radi se o djeci koja su zlostavljana i zanemarivana ili ona kojoj su roditelji odsutni, bolesni ili umrli. 
 
Predsjednica Foruma za kvalitetno udomiteljstvo djece Marina Hoblaj, ujedno i udomiteljica djece, naglasila je kako je prije toga bila posvojitelj petoro djece, a sada udomljava četvero djece koje doživljava kao svoju djecu.
 
Cilj tribine i njene udruge jest da što manje djece bude u domovima, a više u udomiteljskim obiteljima, što je puno bolje i zdravije, a djeca su sretnija u udomiteljskim obiteljima nego u ustanovama.