Vlada je u zadnje vrijeme postigla nekoliko većih uspjeha u sukobu, ali mnogi se pitaju je li to dovoljno da bi se nešto zaista promijenilo ili se samo radi o kozmetičkim promjenama

Ne samo da je cijeli Meksiko ostao šokiran trećim ubojstvom jednog gradonačelnika u zadnjih mjesec dana, nego im je jučer dodatnu brigu zadala američka ministrica vanjskih poslova Hillary Clinton, koja je rekla da ta zemlja "sve više počinje ličiti na Kolumbiju prije 20 godina", te da njena zemlja ozbiljno razmišlja i o slanju vojske u Meksiko, u savjetničkoj i potpornoj ulozi.

Clinton se pozvala na tri slučaja postavljanja autobombi, što je oružje koje su posebno voljeli kolumbijski narkokarteli i dodala da meksički karteli "pokazuju sve više indicija da se bave oružanom pobunom". Meksička vlada brzo je osudila ubojstvo gradonačelnika El Naranja, ali je žestoko odbacila ideju o usporedbi s Kolumbijom, gdje je svojedobno moćni kartel Medellin vodio otvoreni rat protiv države.

Clinton je najavila da SAD razmišlja o implementiranju nekog oblika "Plana Kolumbija" za Meksiko i središnju Ameriku, pozvavši se na program rata protiv droga u sklopu kojega američke specijalne postrojbe obučavaju kolumbijsku vojsku i u sklopu kojega su američki vojni savjetnici priključeni kolumbijskim vojnim jedinicama.

Meksiko, koji je tijekom svoje povijesti doživio najmanje tri američke invazije, uvijek je bio iznimno nezadovoljan oko bilo kakve ideje o puštanju američkih vojnika na svoje tlo. Stoga su političari sa svih strana kolumbijske scene iznimno brzo osudili samu ideju koju je Clinton iznijela.

Činjenica je da meksička vlada ne postiže velike napretke u borbi protiv kartela. Predsjednik Felipe Calderon pokrenuo je rat prije četiri godine, a taj je sukob dosad odnio preko 20.000 života. Vlada tvrdi da su uglavnom stradali pripadnici kartela, koji se istodobno bore protiv vlade, jedni protiv drugih, a ubijaju se i unutar samih kartela. S druge strane, činjenice pokazuju da su karteli na mnogim mjestima jednako dobro ili bolje naoružani, organizirani i sposobniji od državnih sigurnosnih službi. O okrutnosti ne treba pričati.

Praktički cijelo pogranično područje je izvan kontrole vlasti. Gradovi kao Ciudad Juarez sve više liče na vremena divljeg zapada, rat se približio i samom Ciudad de Mexicu, a broj mrtvih je iz dana u dan sve veći. Mnogi sumnjaju u sposobnost vlade da se izbori s kartelima, posebno s obzirom na činjenicu da je korupcija u zemlji do te mjere raširena, da je nemoguće očekivati od centralne vlasti da uspostavi kontrolu.

Vlada je u zadnje vrijeme postigla nekoliko većih uspjeha u sukobu, ali mnogi se pitaju je li to dovoljno da bi se nešto zaista promijenilo ili se samo radi o kozmetičkim promjenama.