Otkako su "naši stari" odlučili svoju sudbinu predati u ruke moru i otploviti "trbuhom za kruhom" u najudaljenije kutke svijeta, postoji bezbroj neobjavljenih i zaboravljenih priča o neustrašivosti i požrtvovnosti hrvatskih posada od kojih mnoge imaju tragičan završetak, ali svakako zaslužuju da budu ispričane. Jedna od njih je i priča o parobrodu „Vojvoda Putnik" kojem je sudbina odredila, osim nesretnog imena, još nesretniji kraj u jeku 2. svjetskog rata prije 68 godina

Britanski premijer Winston Churchill izjavio je jednom da se tijekom rata jedino bojao snage njemačkih podmornica Posljednje putovanje za „Vojvodu Putnika"
Najveći dio prometa Jugoslavenska amerikanska plovidba i kasnije Jugoslavenski Lloyd, sa sjedištem u Splitu i upravom u Zagrebu, ostvarivali su s Južnom Amerikom, i to najviše s Argentinom i Čileom što je rezultiralo osnivanjem stalne linije s tim područjem i otvaranjem agencije u Buenos Airesu. Na svojim višegodišnjim putovanjima oko svijeta „Vojvoda Putnik" najčešće je prevozio različite vrste čvrstog tereta od ruda, fosfata, nitrata pa sve do žita.

"Vojvoda Putnik" na ukrcaju tereta u južnoafričkoj luci 1939. godine

Upravo je nakrcan žitom (7900 tona) brod krenuo na svoju posljednju plovidbu 13. prosinca 1942. iz Bahija Blance u Argentini preko New Yorka za London. Kapetan Velimir Leontić vidio je „Vojvodu" u njujorškoj luci 23. veljače, koji sat prije isplovljavanja u konvoju SC-121 preko Atlantika. Brod je bio nakrcan pšenicom, a uz to je na palubi imao pune tenkove što ga je činilo poželjnom metom njemačkih podmornica.

Početak 2. svjetskog rata na moru obilježile su njemačke podmornice koje su prvih godina rata uspješno uništavale britanske brodove u Sjevernom moru i Atlantiku, ali i konvoje koji su stizali iz Kanade. Britanci su za to vrijeme usavršili RADAR što im je bilo od velike pomoći u borbi protiv podmornica kada bi one napadale s površine mora.

Prevagu na britansku stranu donijelo je i dešifriranje tajnih poruka između podmornica i njemačkog glavnog stožera na čelu s Karlom Dönitzom. Naime, prilikom predaje posade podmornice U-110 Britancima u rujnu 1941. pronađen je neoštećen elektromehanički stroj Enigma koji se rabio za šifriranje i dešifriranje. Prema tom događaju je kasnije snimljen američki film "U-571" iz 2000. godine s Matthew McConagheyem, Harvey Keitelom i Jon Bon Jovijem u glavnim ulogama.Sve se ovo događalo u jeku „Bitke za Atlantik", u vrijeme kada su „vučji čopori" njemačkih podmornica krstarili Atlantikom u lovu na savezničke teretne brodove sa zadatkom prekidanja opskrbe zalihama za Veliku Britaniju. „Mozak" ovih operacija bio je njemački admiral Karl Dönitz koji je stvorio jaku podmorničku flotu s dobro uvježbanim posadama.

Njemački admiral Karl Dönitz

Konvoji u ono vrijeme (1943.) nisu bili ništa novo. Prvi spori prekooceanski konvoj SC-1 od 40 teretnjaka nakrcanima hranom i drvom za Veliku Britaniju krenuo je 15. kolovoza 1940. iz Sidneya u Kanadi. Trgovačkim brodovima savezničkih sila u konvojima priključili su se nakon nekog vremena i brodovi Grčke, Švedske, Norveške, Poljske... ali i Jugoslavije. Osim „Vojvode" tu svakako treba spomenuti još desetak parobrodova Jugoslavenskog Lloyda poput „Preradovića", „Zrinskog", „Triglava" „Trepče"...

„Vojvodi Putniku" na čelu s kapetanom Marijom Petrićem iz Cavtata ovo nije bilo prvo putovanje u konvoju preko Atlantika. Sudjelovao je već uspješno u konvojima SC-89 i SC-99 tijekom ljeta 1942. godine. Posada je dobro znala što je čeka ako nešto krene po zlu te zaostane za svojom zaštitom u konvoju, a zimsko nestabilno vrijeme i jaki vjetrovi nisu ukazivali na dobro.

SC-121 - u konvoju smrti
Konvoj SC-121 krenuo je 23. veljače iz New Yorka za Loch Ewe u Škotskoj. Činilo ga je 57 teretnjaka i zaštitnička pratnja: kuter „Spencer", destroyer „Greer", korvete „Dianthus", „Rosthern", „Trillium" i „Dauphin" te brod za spašavanje „Melrose Abby". Na „Vojvodu" su postavljeni topovi, a posadi od 33 Hrvata, 1 Crnogorca i 1 Srbina priključila su se 4 britanska topnika, 4 mornara i drugi radiotelegrafist Syed Hassan Akbari.

Posada korvete HMS Dianthus tijekom ukrcavanja podvodne mine za uništavanje podmornica

Nakon isplovljenja devet je dana konvoj tukao snažan sjeverozapadni vjetar s velikim nanosima snijega, tako snažno da je najveći brod u pratnji „Spencer" ostao bez radio komunikacije, a korveta „Dauphin" napustila konvoj zbog oštećenog kormila. Oluja na moru, međutim, nije smetala njemačkim U-boat podmornicama duboko pod oceanom da uoče raštrkani konvoj 6. ožujka jugoistočno od rta Farewell na Grenlandu.

Na njemačku akciju nije trebalo dugo čekati. Kad se nevrijeme smirilo 7. ožujka, potopljeni su britanski teretnjaci „Egyptian" i „Empire Impala" koji se zaustavio pomoći preživjelima s „Egyptiana". Do večeri 8. ožujka potopljena su još 2 britanska broda „Guido" i „Fort Lamy", oba zaostala za konvojem zbog problema u stroju.

Ista se sudbina spremala i „Vojvodi Putniku". Nevrijeme praćeno ogromnim valovima veličine trokatnice učinilo je svoje, kotlovi su se ponovo pokvarili, kormilo nije više slušalo pa je „Vojvoda" od jutra 8. ožujka zaostao i napustio svoj položaj 22 u konvoju. U 14.05 uočila ga je podmornica U-591 kako bespomoćno pluta oceanom 600 milja istočno-jugoistočno od rta prigodnog imena Farewell (eng. oproštaj, zbogom).

nastavit će se...