Za govornicu je došao Striedinger te kao svoje zanimanje naveo direktor konzalting tvrtke

Danas je na Županijskom sudu nastavljeno suđenje bivšem hrvatskom premijeru Ivi Sanaderu za aferu Hypo. Sanadera se tereti za ratno profiterstvo i uzimanje 3,6 milijuna kuna provizije od Hypo banke te za primanje 10 milijuna eura mita od čelnika mađarskog MOL-a kako bi im omogućio preuzimanje upravljačkih prava hrvatske naftne kompanije Ine, piše slobodnadalmacija.hr

Sanadera se tereti za ratno profiterstvo i uzimanje 3,6 milijuna kuna provizije od Hypo banke te za primanje 10 milijuna eura mita od čelnika mađarskog MOL-a kako bi im omogućio preuzimanje upravljačkih prava hrvatske naftne kompanije Ine. Od svjedoka došao je samo Günther Striedinger dok je Wolfgang Kulterer svoj izostanak opravdao nemogućnošću dolaska u tako kratkom vremenskom roku. Također, naglasio je da nije siguran traje li još uvijek 'čuvanje bankarske tajne'. Naglasio je kako neće dolaziti u Hrvatsku zbog drugi razloga pa od sudskoj vijeća traži da ga se sasluša putem video linka.

Za govornicu je došao Striedinger te kao svoje zanimanje naveo direktor konzalting tvrtke. Na pitanje tužiteljice USKOK-a Tamare Laptoš što je točno radio u Hypo banci 1993. i 1994. godine, Striedinger odgovara kako je bio - jedan od direktora i voditelj novootvorenog odjela za širenje poslovanja u inozemstvu. Pojasnio je i kako su Wolfgang Kulterer i Jörg Schüster bili članovi Uprave Hypa i njegovi nadređeni. Naglasio je kako mu je poznato da je Hrvatskoj odobren kredit u visini od 20 milijuna maraka.Cijela procedura se obavljala preko inozemnog odjela kojim je tada on upravljao - rekao je Striedinger, no dodaje kako nije osobno sudjelovao u pregovorima o kreditu. Istaknuo je kako je par puta vidio i Matu Granića na sastancima.

Na pitanje tužiteljstva kako je Hrvatska došla do tog kredita, Striedinger je ispričao da je Kulterer, u ime Hypo banke, kontaktirao tadašnjeg austrijskog ministra vanjskih poslova Aloisa Mocka, koji ih je potom spojio sa Sanaderom u hrvatskom ministarstvu vanjskih poslova.- Kredit se smatrao posebnom vrstom pomoći jer je Hrvatska bila u ratu pa je o tome odlučivala uprava - izjavio je Striedinger. - Na sastanke u Zagreb dolazili bi automobilom ili zrakoplovom, a u Hrvatskoj bi ih dočekao Drago Vidaković. Striedinger ističe kako je na tim sastancima upoznao Sanadera, no nije previše razgovarao s njime jer je on sam bio prasivni sudionik. Striedinger tvrdi da je više slušao i nije postavljao pitanja niti vodio pregovore sa Sanaderom.

- Kulterer je vrlo brzo uspostavio dobar odnos sa Sanaderom. Bio je ponosan na to, često je govorio da su Sanader i on postali prijatelji. Ne sjećam se svakog detalja iz tog vremena, ali sjećam se da sam baš jednom u to vrijeme vidio Sanadera u Klagenfurtu. Bilo je to van centra grada, na parkiralištu vrlo blizu mog ureda. Izmjenili smo par kurtoaznih rečenica. Nisam pitao Sanadera zašto je tu, to bi bilo neprimjereno s obzirom na moj tadašnji položaj. S njim je bila žena koju mi je Sanader predstavio kao svoju suprugu - rekao je Striedinger. Kulterer i on su u Hrvatsku u ministarstvo vanjskih poslova dolazili svaki drugi tjedan, jer su, ističe Striedinger, osim ovog velikog kredita imali više manjih poslova.

Striedingeru je predočen jedan od dokaza - bilješka s njegovim potpisom koja navodi da je Sanader obećao Hypo banci da će imati povlašten položaj na hrvatskom tržištu te da će Eugenu Laxi biti isplaćena provizija od pet posto vrijednosti ukupnog kredita. Svjedok tvrdi kako je točno da je on sastavio i potpisao bilješku, međutim napominje da je on samo sastavio i potpisao ono što mu je Kulterer rekao da je bio sadržaj razgovora između njega i Sanadera. Bilješku je napravio prema nalogu Kulterera. U njoj je stajalo i kako je Eugen Laxa posrednik između Hypo banke i Sanadera u isplati provizije.

Iako je u bilješci navedeno da je na sastanku na kojem se dogovaralo o detaljima kredita i proviziji sudjelovao i on, Striedinger tvrdi kako je moguće da je bio na početnom dijelu sastanka, no da je otišao dok su se 'u četiri oka' dogovarali uvjeti'. Sanader se u jednom trenutku požalio na na prijevod, no sudac Turudić ga je samo opomenuo da ne upada u riječ i ne ometa raspravu.

U bilješci je stajalo i kako je Eugen Laxa posrednik između Hypo banke i Sanadera u isplati provizije. Problem je nastao oko izraza 'fungirati' (fungiren) kojeg Striedinger navodi. Laptoš bi ga upitala bi li isti izraz koristio i da je Laxa bio primatelj provizije. - Načelno da - kaže Striedinger te dodaje da to znači da je Laxa bio posrednik.

Striedinger je objasnio kako je vrlo važno uspostaviti kontakte kada banka ulazi na novo tržište. - Uobičajene provizije bile su između 1 i 5 posto, a najčešće 2 ili 3 posto. Iznos provizije od 5 posto je vrlo visok jer se radilo i o visokom iznosu kredita. Bilo je uobičajeno da postotak provizije bude manji, što je iznos kredita veći. Provizija se u pravilu isplaćivala doznakom na račun. Bilo je i isplata u gotovini, ali kredit ovakve vrste nije bilo uobičajeno da se isplaćuje gotovina - rekao je Striedinger.

Dodaje kako su kamate na takve kredite u Austriji bile puno niže, no i dalje drži da je taj kredit bio povoljan i za Hrvatsku i za Hypo. Na pitanje tužiteljice tko snosi trošak provizije Striedinger odgovara da se troškove provizije uvijek refundira ili ih snosi klijent. Što se tiče Eugena Laxe, Striedinger navodi kako nikada nije vidio osobu tog imena. Sjeća se da su mu pokazali Laxinu putovnicu te fotografiju i da se radilo o starijem muškarcu, u 80-im godinama života.

Zanimljivo je kako je Striedinger izjavio da je vidio osobu koja se potpisala kao Laxa prilikom preuzimanja gotovinskih isplata provizije: Ne mogu se sjetiti kako je ta osoba izgledala, ali sasvim sigurno nije kao 80-godišnjak - ističe Striedinger. Striedinger navodi kako je bio prisutan na primopredaji novca kojeg je osobi koja se predstavila odnosno potpisala kao Laxa uručio Kulterer. Naglašava kako toga trenutka nije imao razloga sumnjati da se događa nešto ilegalno jer mu je Kulterer identificirao Laxu.

Primopredaja se odvijala u prostorijama Hypo Leasinga. Ističe kako je svjedočio dvijema primopredajama u razmaku od svega par tjedana. Na pitanje zašto je provizija isplaćena u prostorijama Hypo Leasinga, a ne Hypo banke, Striedinger kaže da su prostorije odjela za inozemne poslove bile u istoj zgradi kao i Hypo Leasing. Striedinger se ne može sjetiti kako je osoba koja se predstavljala kao Laxa i koja je preuzela proviziju izgledala, no vjeruje da se radilo u muškarci u dobi između 30 i 45 godina.

Na sudu je Striedingeru opet predočena Laxina fotografija, međutim ističe kako to nije osoba koja se potpisala kao Eugen Laxa i preuzela proviziju. Naglašava kako bi sigurno zapametio tako staru osobu jer nije uobičajeno da osobe u odmaklim godinama života budu aktivne u biznisu.

Potom su mu pokazane isplatnice provizije, a Striedinger je potvrdio njihovu autentičnost te prepoznao svoj rukopis. Tužiteljica USKOK-a upozorila je Striedinger da je na na četiri isplatnice napisao da je novac predan u nazočnosti Kulterera te da ih je potpisao dok je ranije rekao da je svega dva puta bio prisutan primopredaji novca osobi koja se predstavila kao Laxa. - Velika je razlika između pripreme gotovinskog iznosa i čina predaje novca - kaže Striedinger dodavši da se isplatnice odnose na pripremu iznosa za isplatu. Ističe kako su bile ukupno četiri isplate te da je on osobno bio prisutan na dvije primopredaje novca.

SD/eZd