Stanje s popularizacijom znanosti je loše i kod nas i u svijetu. Ljude danas zanimaju uglavnom senzacije, pa će ih pametan novinar tražiti. Koga još zanima što je neki hrvatski znanstvenik objavio članak u vrhunskom časopisu Science?

No kad netko napiše da su sitni kolačići opasni zbog karcenogenog akrilamida, onda će većina čitatelja to pročitati grizući se u duši što si ugrožavaju zdravlje zbog ovisnosti o kolačima, upozorio je prof. dr. sc. Franjo Plavšić

U intervjuu za časopis Biologija ravnatelj Hrvatskog zavoda za toksikologiju i antidoping ističe da senzacionalistički članci čine zlo jer šire neopravdane strahove među ljudima. 'Stvorena je atmosfera u kojoj je opasno živjeti, jer otrovi su svuda oko nas. Najgore je što zbog toga stradavaju djeca, kojoj uplašeni roditelji postavljaju brojna ograničenja u pogledu prehrane', rekao je.

Strah od E-brojeva

Hrvatski toksikolog smatra da je štetna i pretjerana panika koja se u medijima često dizala oko dodataka hrani, popularnih E-brojeva. 'Što se tiče aditiva, mi smo u potpunosti preuzeli propise EU i naravno da postoje vrlo jasna ograničenja... Postoje dokazano toksični aditivi, no još ih je više proizvoljno i bez dokaza proglašeno toksičnima', kaže dr. Plavšić.

'Aditivi se ne stavljaju u hranu samo zbog toga da izgleda ljepša nego i zbog brojnih drugih razloga. Uzmimo za primjer natrijev nitrit koji se dodaje u industrijske ili poluindustrijske suhomesnate proizvode kao konzervans. On je sasvim sigurno otrov, no ipak se dopušta njegova primjena u proizvodnji suhomesnatih proizvoda. Razlog je u tome što sprečava rast mikroorganizma koji proizvodi izrazito otrovni botulin, a taj je toksin još u nedavnoj prošlosti znao izazivati epidemije botulizma s mogućim smrtnim završetkom. Kod procjenjivanja koristi i štete od natrijevog nitrita zaključeno je da je korist veća od štete. Vi, naravno, možete birati samo hranu bez dodanog natrijevog nitrita, no to činite na vlastitu odgovornost', objasnio je.

Je li soja kancerogena?

Prema dr. Plavšiću tvrdnje da je soja kancerogena prilično su besmislene, što potvrđuju čak i laicima očigledne činjenice.

'Sve je krenulo od protivnika GMO soje koji nisu imali ništa protiv korištenja tradicionalne namirnice. Onda su se iz meni nejasnih razloga svih soja dohvatili neki drugi ljudi. Počeli su se javljati radovi o karcenogenosti fitoestrogena (npr. rak dojke u žena) ili o reproduktivno toksičnim učincima (npr. feminiziranje muškog ploda ili štetan utjecaj na plodnost u muškaraca). Bilo je i tvrdnji o brojnim drugim štetnim učincima, kao što je npr. demencija. Ključno je da niti jedan takav rad nije prihvatila ozbiljna znanstvena zajednica jer dokaza za njihove tvrdnje zapravo nije bilo. Uostalom, već će i običan građanin zaključiti kako se na njih ne treba obazirati. Tako je npr. učestalost raka dojke u Japanki značajno niža nego u europskih žena. Što se tiče plodnosti, treba samo spomenuti kako je natalitet u zemljama gdje se jedu soja i njezini proizvodi znatno veći nego npr. u mesu sklonoj Europi. Konačno, ne bih se nikako mogao složiti da su ti narodi manje inteligentni i sposobni od Europljana.'

Opasne kemikalije

Dr. Plavšić priznaje da su neke kemikalije koje se koriste u raznim proizvodima svakodnevne primjene otrovne u povećanim koncentracijama, međutim i tu postoji obilje nerazumijevanja i senzacionalizma. 'Svi su se dohvatili bisfenola A, ftalata i parabena zbog njihove popularnosti, no mogli su izabrati stotinu drugih po sličnim kriterijima. Ono što je sasvim sigurno loše, barem kod bisfenola A i nekih ftalata, jest njihova globalna raširenost u okolišu. Nisu to visoke koncentracije, ali valjda nema mjesta u svijetu koje nije onečišćeno. Kod bisfenola A za sad ne postoje dovoljno pouzdani dokazi o značajnoj reproduktivnoj otrovnosti. Međutim, samo je pitanje dana kad će biti zabranjeno njihovo stavljanje u bočice za hranjenje male djece. Parabeni su pak posebni na svoj način. Nalaze se prirodno u brojnim plodovima voća i povrća kao zaštita od mikroorganizama i naprosto ih nije moguće izbjeći. Inače su parabeni prilično bezazlene kemikalije, a uzbuđenje su izazvali nedovoljno pouzdani radovi o karcenogenosti i reproduktivnoj otrovnosti. No ti rezultati nisu ozbiljno shvaćeni u znanstvenoj zajednici'.

Opasnost od lijekova u vodama

Govoreći o opasnosti od lijekova koji nakon uporabe ili isteka roka završavaju u vodenom okolišu, dr. Plavšić je objasnio da je veličanstven razvoj analitičkih metoda doveo do toga da danas u vodama možemo izmjeriti koncentracije tako niske kao što su ng/l (nanogram po litri - milijardu puta manje od grama), što znači da se mora jasno naglasiti važnost doze. 'Ako je neki lijek djelotvoran kod primjene doze od 100 mg, onda će koncentracija od 100 ng u vodi biti niža milijun puta. Zašto bi milijun puta niža doza od one djelotvorne izazvala učinak, kad ga neće izazvati niti 10 puta niža doza od one učinkovite? To međutim ne znači da trebamo i dalje povećavati potrošnju lijekova, jer postoje puno važniji razlozi za smanjivanje njihove potrošnje kao što su primjerice antibiotici čije povećanje potrošnje vodi sve većoj rezistenciji bakterija', objasnio je dr. Plavšić.

U jednom predavanju u listopadu ugledni je stručnjak upozorio da se u svijetu posljednjih godina sve više razvija tzv. ideološka toksikologija kao svojevrstan kvaziznanstveni pokret. Koristeći strahove ljudi od opasnih kemikalija, pseudoznanstveni pobornici ove ideje, najčešće pripadnici New agea, ali i brojnih vjerskih zajednica, sustavno u javnosti raspiruju strah od razvoja znanosti i tehnologije uopće.