Ni nakon tri godine od otkrivanja brojnih afera u HAC-u – preplaćenog bojenja tunela, izmjena trase ili protuzakonitih gradnji odmorišta, još uvijek nije poznato kad će istrage rezultirati optužnicama, a onda i suđenjima, pa i konačnim presudama. Poznate su mnoge okolnosti, imena, način varanja države i iznosi koji su stavljeni u džep, no nepoznato je hoće li sve završiti stihom 'uzalud vam trud, svirači'.

Korupcijske afere u HAC-u zastale su u različitim fazama, pa je afera Tuneli zapela na nadvještačenju jer se ne može naći građevinski fakultet koji bi, na zamolbu Županijskog suda u Zagrebu, utvrdio koliko je doista bilo potrebno novca za bojenje tunela na autocestama. Slučaj izmjene trase na dionici Ravča – Ploče obustavljen je zbog zastare, a upitno je i podizanje optužnice u slučaju radova na autocesti Rijeka – Zagreb.

'Ne želim vjerovati da će sve biti u stilu pjesme 'uzalud vam trud, svirači'. Ako u to počnem vjerovati, onda se možemo prestati baviti bilo čim i najjednostavnije je da svi postanemo kriminalci. Shvatio sam da će sve to biti jedan duži put nego što smo mislili, ali sigurno neću odustati i namjeravam i dalje gnjaviti Državno odvjetništvo', kaže Mijat Stanić, predsjednik Nezavisnog cestarskog sindikata i jedan od glavnih zviždača u HAC-u.

Zajedno s nekolicinom svojih suradnika pridonio je razotkrivanju afera u cestogradnji i, kao zainteresirana strana, ovih se dana, kako najavljuje, priprema otići u DORH da 'vidi gdje su stale sve te priče i zašto ništa nije urađeno'. 'Bilo bi krajnje poražavajuće da sve to propadne i to ne mogu prihvatiti, iako sve naznake idu u pravcu da se nitko nikome ne želi zamjeriti, kao po onoj staroj 'ruka ruku mije'. Ne želim vjerovati da će sve završiti tako da se, ako se želiš baviti kriminalom, trebaš samo upisati u stranku, dočepati se vlasti i poslije toga si siguran da ti nitko ništa neće. Osim ako si Ivo Sanader, pa se ne zamjeriš s nasljednicom na premijerskoj dužnosti', navodi Stanić.

Osvrnuo se i na konkretan primjer zastoja u rasvjetljavanju okolnosti u aferi Tuneli, na što je ovih dana podsjetio i Jutarnji list. Zapelo je na nadvještačenju jer nema vještaka s nekog od građevinskih fakulteta u Hrvatskoj koji bi obavio taj posao. Iz Zagreba, Osijeka i Rijeke odgovarali su kako bi mogli biti u 'sukobu interesa', pravdali se bolešću najboljeg stručnjaka ili prezauzetošću. Prethodno je u prvom vještačenju šteta nastala bojenjem tunela procijenjena na 20 milijuna kuna, potom je vještak kojeg je angažirala obrana utvrdio da nije bilo štete. Bez nadvještačenja nema ni optužnice.

'Na djelu je bila klasična pljačka, a oni od svih nas prave budale. I svima je jasno da se radi o pljački osim DORH-u. Sad traže neke nove vještake. Što će im toliko vještaka, ako je jedan izvještačio? Neka to dokazuju na sudu. Čak se razmišljalo i o trećem vještaku izvan Hrvatske jer se procijenilo da se naši mogu 'kupiti', iako bi svi vještaci trebali biti podložni kontroli i odgovornosti', ukazuje Mijat Stanić.

Sindikalist Mijat Stanić podsjetio je i kako se dogodio slučaj Tuneli, zbog kojeg su prije tri godine, pod optužbom da su za 22 milijuna kuna preplatili posao bojenja tunela i time pogodovali Skladgradnji, u pritvoru završila četvorica ljudi iz HAC-a – Jurica Prskalo, Marijo Lovrinčević, Goran Legac i Željko Kandžija te Slaven Žužul iz tvrtke kojoj se pogodovalo. 'Prvotno je u sklopu ugovora o opremanju druge tunelske cijevi za Malu Kapelu i Sveti Rok ugovorena i cijena farbanja tunela. Nije bilo nikakvog razloga da se taj posao izuzima pa daje nekom trećem. Već je samo to bilo kazneno djelo. Izdvajanjem farbanja, umjesto ugovorenih 2,5 milijuna, ispalo je 11 milijuna kuna po cijevi tunela', podsjetio je Stanić.

Navodi i kako tih godina prosječna cijena bojenja tunela nikad nije prelazila 50 kuna po kvadratnom metru, a plaćena je – 220 kuna. 'To je bila toliko očita pljačka pred očima svih da se tu nema što posebno vještačiti', smatra Stanić. I po mišljenju Nikole Kristića, predsjednika Transparency Internationala Hrvatska, 'nitko u društvu ne može biti zadovoljan kad nešto eklatantno ne dođe do kraja'. 'Procesi jesu pokrenuti, ali nisu stigli ne do osuđujućih presuda, nego ni do suda i kažnjavanja vinovnika svih onih marifetluka i velikih pljački', konstatira Kristić.

Ipak, pokušava i prepoznati zašto se ništa ne događa, odnosno zašto DORH propušta rokove ili toliko dugo ne dovršava istrage. Upozorava kako je 'Državno odvjetništvo očito zatrpano, još uvijek nije dovoljno ekipirano i nema dovoljno ljudi koji će se time baviti jer su brojne afere zatrpale ljude u DORH-u i USKOK-u'. 'Sad se oni bave najpoznatijim i najvećim slučajevima, a svi drugi su gurnuti u drugi plan. To nije dobro i to je loša poruka koja dovodi do razočarenja ljudi koji su i ukazivali na sva ta događanja i dokazivali da se to događa. Isto tako stvara se i loša slika u javnosti da se jednostavno danas ne isplati ukazivati na korupciju, odnosno na nedopuštene i protuzakonite radnje', napominje Nikola Kristić.

Umjesto zaključka, još jednom je zanimljivo pozvati se na razmišljanje sindikalista Mijata Stanića koji je, komentirajući aferu Tuneli, konstatirao kako se 'nigdje nije tako bezobrazno i bezočno pljačkalo kao na farbanju tunela' te na kraju upitao: 'Kako kazniti odgovorne i vratiti državni novac u nekim složenijim slučajevima, kad u tako jednostavnom slučaju prave budale od nas?'