Prije točno 21 godinu Dubrovčani nisu čekali Svetog Nikolu s poklonima u čizmama. Umjesto toga su doživjeli jedan od najtežih dana u novijoj povijesti.

Od ranog jutra srpsko-crnogorske snage su krenule u najveći napad na Dubrovnik u Domovinskom ratu.

"U 5.50 je krenuo topnički napad, a kasnije je uslijedio i pješački proboj prema Srđu", pojašnjava Mišo Đuraš, branitelj i kustos Muzeja Domovinskog rata u Dubrovniku. Glavni cilj agresorskih napada bila je tvrđava Imperial na brdu Srđ.

"Mi smo tada u samoj tvrđavi imali 31 branitelja. Moramo napomenuti da je stanje bilo kritično, da je neprijatelj došao na samu taracu tvrđave. Tada je general Nojko Marinović, zapovjednik obrane grada zapovjedio da se otvori vatra po samoj tvrđavi", prisjetio se Eduard Čengija, zapovjednik I. bojne 163. brigade Hrvatske vojske i jedan od čelnih ljudi obrane Dubrovnika. Čengija naglašava kako je arsenal topničkih projektila koje je obrana Dubrovnika imala na raspolaganju bio skroman.

"Sve smo to ispucali po našem cilju, po našoj tvrđavi. Neprijatelj je bio demoraliziran i napustio je tvrđavu", rekao je Čengija.

Obrana tvrđave Imperial je promijenila tijek ratnih zbivanja na jugu Hrvatske.

"To je bila prekretnica jer neprijatelj nakon toga, sve do 26. svibnja 1992. stoji iznad grada i drži ga u potpunoj blokadi te ponekad i djeluje po samom gradu. Međutim, nikad više nije uspio pokrenuti značajniji napad na sam grad tako da mu je Dubrovnik više služio kao taoc u rješavanju svih ovih drugih ratišta", smatra Đuraš.

Zanimljivo je da je napad na Dubrovnik uslijedio tek dan nakon što je izaslanstvo hrvatske Vlade predvođeno Davorinom Rudolfom potpisalo primirje s napadačima. No, haaški osuđenici admiral Miodrag Jokić i general Pavle Strugar izigrali su sporazum i svim snagama napali Dubrovnik koji je tog dana pretpio veliku štetu.

"Dolazak naših predstavnika, trojice ministara, Davorina Rudolfa, Petra Kriste i Ivana Cifrića u Dubrovnik na pregovore, poslužio je jugo-armiji da pokuša preko njih doviti predaju Dubrovnika o kojoj su sanjali svo to vrijeme", izjavio je Đuraš koji vjeruje da je napad uslijedio kada su zapovjednici srpsko-crnogorskih snaga vidjeli da od predaje Dubrovnika neće biti ništa.

Admiral Miodrag Jokić je u Haagu osuđen na 7, a general Pavle Strugar na 7,5 godina zbog napada na Dubrovnik. No, iako je Eduardu Čengiji drago da ih je Haaški sud proglasio ratnim zločincima, smatra da niti jedna presuda ne može biti pravedna prema onome što je Dubrovnik proživljavao prije 21 godinu.

"Lako je govoriti sad nakon 20 godina, ali ono što smo svi zajedno preživljavali u Dubrovniku u tom periodu, to je bilo nešto strašno. To ne može niti jedan sud nadomjestiti", istaknuo je Čengija.

Da bi doslovno približio kakve je snage bio napad na Dubrovnik 6. prosinca 1991. Čengija nam je pročitao izvadak iz izvješća obrane Dubrovnik sastavljen samo dan nakon kobnog svetog Nikole.

"Lako je govoriti sad nakon 20 godina, ali ono što smo svi zajedno preživljavali u Dubrovniku u tom periodu, to je bilo nešto strašno. To ne može niti jedan sud nadomjestiti", djelić je tog izvješća. Zbog svega toga, ali i herojske obrane grada, danas se u Dubrovniku obilježava Dan dubrovačkih branitelja.