U Dubrovniku se obilježava Dan dubrovačkih branitelja, u sjećanje na 6. prosinca 1991. godine kada je taj grad doživio najgori napad u Domovinskom ratu i svojoj povijesti.

 

Napad JNA, srpskih postrojbi iz istočne Hercegovine te crnogorske teritorijalne obrane počeo je u ranim jutarnjim satima, a od zore se po Dubrovniku pucalo s kopna i mora.

Tog dana živote je izgubilo 19 civila i četiri branitelja, deseci su ranjeni, a broj projektila koji je pao na Dubrovnik i staru povijesnu jezgru mjerio se u tisućama. Oštećeno je ukupno više od 460 zgrada, a tijekom agresije na Dubrovnik i okolicu u ratu je poginulo više od 300 branitelja i civila, dok je više od 30 tisuća ljudi bilo je primorano napustiti svoje domove. Materijalna šteta bila je neprocjenjiva.

Najžešći napad je bio na tvrđavu Imperijal na brdu Srđ poviše Dubrovnika, staru gradsku jezgru, kao i na predio Sustjepana i Nuncijate te hotela Belvedere koji i dan danas ostaje neobnovljen.

Napad na sve crte obrane, koji je započeo oko šest sati, trajao je cijeli dan, a u jednom trenutku nekolicina branitelja koji su bili u tvrđavi i odbijali agresorske napade zatražili su da se upravo na tvrđavu Imperijal otvori vatra iz svih obrambenih položaja. To je naime bio jedini način kako zaustaviti neprijateljske snage koje su daleko brojnije i bolje naoružane napredovale i došle do samih bedema Imperijala.

Inače, tog najtežeg dana 6. prosinca 1991. godine Dubrovnik su na prvim crtama obrane obranila točno 163 branitelja, po čemu će dubrovačka 163. brigada Hrvatske vojske kasnije i dobiti svoju brojčanu oznaku.

Program obilježavanja 23. obljetnice počeo je još u petak satom povijesti u dubrovačkim školama, a u subotu ujutro položeni i na brdu Srđ poviše Dubrovnika gdje se odvila ključna bitka za tvrđavu Imperijal

 

Dubrovački gradonačelnik Andro Vlahušić ovom prilikom je istaknuo kako je taj dan iskazana simbioza branitelja i civila što je jedan nevjerojatan čin hrabrosti, te kako bez branitelja Dubrovnika, on danas ne bi bio ni hrvatski niti slobodan.

''Na današnji dan 1991. godine bilo je časno boriti se u Dubrovniku, braniti se, boriti se za njega, taj dan je jedan od rijetkih u 15 stoljeća ovoga Grada u kojem je svatko dao najbolje od sebe. S posebnim pijetetom se prisjećamo onih koji su dali svoj život. Bez ljudi koji su ovdje, u Sustjepanu i u Gradu dali svoje živote ne bi bilo niti hrvatskog Dubrovnika niti slobodnog Dubrovnika'', rekao je dubrovački gradonačelnik Andro Vlahušić te dodao kako je više od pet tisuća ljudi taj dan gasilo Grad u plamenu.

''Oni su omogućili da Dubrovnik i danas bude UNESCO-om zaštićen grad, a ta simbioza branitelja i civila, ljudi koji su bez oružja branili ovaj Grad je nevjerojatna hrabrost koje vjerojatno do danas nismo svjesni'', istaknuo je Vlahušić te se još jednom zahvalio svima koji su položili život za Domovinu, ali i njihovim obiteljima koji teško žive nakon toga.

Župan dubrovačko-neretvanski Nikola Dobroslavić na Srđu je rekao je kako su svi u Dubrovniku i okolici ispunjeni ponosom jer je na današnji dan prije 23 godine pokazano veliko srce i velika hrabrost. Nažalost, ističe župan, dubrovački branitelji danas su podcijenjeni.

''Čini nam se da uloga hrvatskih branitelja Dubrovnika nije dovoljno vrednovana i možda je i podcijenjena jer je njihov doprinos bio golem u oslobađanju cijene hrvatske države'', ocijenio je Dobroslavić te dodao kako je pobjeda na obroncima Srđa pokazala kako se moguće oduprijeti puno brojnijem i bolje naoružanom neprijatelju.