Neki su u ratnu Hrvatsku došli zbog ideala, drugi zbog avanture, a navodno su tek manji dio među stranim braniteljima bili klasični plaćenici, tzv. psi rata

Koliko se u Hrvatskoj borilo stranih dragovoljaca Domovinskog rata? Sveukupni broj boraca kreće se od 510 do 1000, ovisno o izvorima, piše Slobodna Dalmacija.

Neki su u ratnu Hrvatsku došli zbog ideala, drugi zbog avanture, a navodno su tek manji dio među stranim braniteljima bili klasični plaćenici, tzv. psi rata.

Primjerice, iz Engleske je devedesetih godina u Hrvatsku se došlo boriti 139 osoba, 15 ih je poginulo, a 21 ranjen. Iz Irske 10; Škotske pet, Walesa četiri. Zatim iz Njemačke je došlo najmanje 55 boraca; iz Francuske 73; iz Nizozemske 27; Mađarske 33...dragovoljaca je bilo doslovno iz cijelog svijeta.

U Ministarstvu obrane za Slobodnu su naveli da u njihovoj evidenciji ima 58 stranaca koji su poginuli ili se vode kao nestali: sedam Slovenaca, šest državljana Jugoslavije, dva Nijemca, dva Argentinca, dva Kosovljanina, po jedan Francuz, Crnogorac, Makedonac, Južnoafrikanac. Ostalih 35 državljani su Bosne i Hercegovine. No, ti podaci se ne poklapaju s dokumentacijom povjesničara i Udruge stranih dragovoljaca Domovinskog rata. Steve Gaunt iz spomenute udruge, Britanac koji se borio za Hrvatsku, tvrdi da se u našoj zemlji borilo oko 650 stranaca (ne računajući državljane BiH-a), a na popisu našega ministarstva nisu zabilježene pogibije brojnih stranih dragovoljaca.

Branitelji upućeni u ovu problematiku za Slobodnu Dalmaciju su naveli kako se dio dragovoljaca nije ni htio registrirati ili ih namjerno nisu htjeli zapisati u hrvatske postrojbe. Dio se borio u HVO-u, a mnogi od njih borili su se najprije u Hrvatskoj, da bi prešli u BiH pomagati hrvatskim i bošnjačkim postrojbama.

'Dobar dio stranih dragovoljaca nije bio od prevelike borbene koristi, više su došli zbog avanturizma. No, dosta njih je bio jako važan kotačić u svojim postrojbama. Neki su takvima postali bez iskustva, a neki su bogme imali fantastičnu vojnu karijeru i iskustvo prije Hrvatske', otkriva za Slobodnu povjesničar Tomislav Šulj, koji se već godinama bavi tematikom stranih dragovoljaca.

'Strani dragovoljci u većini slučajeva nisu ostvarili prava, jer nisu ni znali a imaju kojekakva prava, ili ih nisu pokušali ostvariti jer su otišli natrag u svoje zemlje. Smrt stranih dragovoljaca nisu uvijek bile dostojno obilježene, a za neke od stradalih ne znamo gdje su im tijela', kaže Steve Gaunt, o kojem je snimljen i dokumentarni film. On je, kaže, nakon što je vio slike masakra iz Voćina na BBC-u odlučio doći u HV, a do tada je bio turistički radnik.

Gaunt, koji je nakon rata ostao živjeti u Vinkovicima, kaže da strani dragovoljci žele dobiti zasluge za sudjelovanje u stvaranju hrvatske države, dobiti zasluženo mjesto u hrvatskoj povijesti. Uz nečasne iznimke, za Hrvatsku se časno borilo dosta stranaca koji su nakon rata tretirani kao smeće, smatraju domaći branitelji.

Ističu kako im nitko s hrvatske strane zahvalio, već su otpravljeni doma bez ičega, a u matičnim zemljama su ih nazivali plaćenicima. Nepravdu danas pokušavaju ispraviti strani dragovoljci i njihovi hrvatski suborci.