Politička volja za suzbijanje korupcije se dokazuje, a ne proglašava, osnovna je poruka upućena mjerodavnima sa skupa ''Pravosuđe i borba protiv korupcije: kako vratiti povjerenje građana u institucije?'' koji je organiziralo predstavništvo Europske komisije u Hrvatskoj.

Korupcija u Europskoj uniji godišnje ''proguta'' 120 milijardi eura, odnosno cijeli jedan proračun. U Hrvatskoj se naglasak više stavlja na kažnjavanje nego na sprečavanje korupcije, konstatirano je u prvom Komisijinom izvješću o razmjerima te pošasti u svim zemljama članicama.

To što četvrto mjesto dijelimo sa Španjolskom, Italijom i Češkom nije najgora, ali ni najbolja vijest, kaže Josip Kregar. Izvješće smatra velikim upozorenjem hrvatskim vlastima da borba protiv korupcije nije tek pitanje pregovaračkog poglavlja, već normalno funkcioniranje jedne države. Posebice kad je riječ o građevinarstvu, infrastrukturi, javnoj nabavi, zdravstvu.

''Ako 94 % građana Hrvatske misli da je korupcija raširena ili vrlo raširena, nije upitno da li pet posto nešto može značiti. Ona je svakako jedan od političkih prioriteta prvog reda'', kaže Kregar.

Da je ta borba na službenom nivou deklarativna, upozorava Dragan Zelić iz GONG-a, navodeći izostalu financijsku podršku radu Povjerenice za informiranje.

''Vlada ne može osigurati 1,5 milijun kuna kako bi povjerenica mogla adekvatno raditi. Ako se na tome štedi, onda nema borbe protiv korupcije. Ta štednja će doći na naplatu kad-tad'', upozorio je.

Zelić podsjeća GONG je još izborne 2007. upozorio na netransparentnost Ive Sanadera kojem se sada sudi zajedno s HDZ-om. Da je visoka razina korupcije i na lokalnoj razini, dovoljno govori da još čekaju odgovore vezano za lanjske izbore u Zagrebu. Upravo su lokalni slučajevi sada primarni zadatak tužiteljstva, ističe ravnatelj USKOK-a Dinko Cvitan.

''Moja je impresija da su lokalni šerifi daleko opasniji nego što to naoko izgleda'', dodaje prvi čovjek USKOK-a.

Cvitan odbacuje prozivke da su se s godinama ladice u DORH-u i USKOK-u nagomilale prijavama, a istrage vodile selektivno. Tužiteljstvo, tvrdi, radi s jednakim žarom kao i prije 2009. kada su, dodaje, uz odgovarajuće zakonske alate, poput tužilačke istrage, dobili i političku podršku.

''Dogodilo se da je u Hrvatskoj postalo normalno, gotovo normalno da pred sudom završavaju najviši državni dužnosnici. Ja vam tvrdim da to nije normalno i da nije nimalo lako. Teško je prikupiti dokaze. Jedno je znati, a drugo je imati dokaze da se s njima iziđe na sud'', rekao je Cvitan braneći odlučnost tužiteljstva za rješavanjem afera.

Priznaje da ga kao građanina živcira pomama za vilama, jahtama, luksuznim automobilima od ljudi koji do prije 10, 15 godina nisu imali ništa. I tu ističe odgovornost državnih službenika.

''Odakle da ja znam kao tužitelj ili bilo koji moj zamjenik, da u nečijoj imovini postoji nesrazmjer? I onda se suočite s time da dobijete te podatke, a odgovor je da nesrazmjera nema. I ja se onda čudim, kako nema nesrazmjera? Imam odličnu plaću za hrvatske uvjete i nemam ništa. Kako je to moguće da netko tko ima puno manje od mene, ima sve? Ali činjenica je da mi nismo tijelo općeg nadzora, niti komisija za ispitivanje porjekla imovine. Iako se katkada pitam da li bi to trebalo zaista uvesti. Ne da se to otima tim ljudima, nego da plate porez na tu imovinu'', poentirao je Cvitan.

Ako USKOK radi, zakazuje li onda pravosuđe? Pomoćnik ministra Ivan Crnčec potvrđuje tek Komisijine pokude na račun prevencije, najavljujući skoro donošenje Antikorupcijske strategije za trogodišnje razdoblje. U Transparencyu smatraju potrebnima i Registar javnih dužnosnika, zakon o lobiranju i o zaštiti zviždača te procedure o donošenju javnih politika. Najveći korak ipak je na Vladi, a Zelić je dojma da se u dvije godine mandata u tome nije iskazala. Pa je i prva među hrvatskim zviždačima Vesna Balenović mogla tek konstatirati.

''Kako vratiti povjerenje građana u pravosuđe? Ukratko: vraćajte zviždače (na posao op.a.) i nemojte nas kažnjavati'', poručila je Balenović.