Hrvatska tužba protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ) za povredu međunarodne konvencije o sprečavanju i kažnjavanju genocida, na ukupno 2.700 stranica pravno i činjenično dokazuje da je SRJ tijekom Domovinskog rata u Hrvatskoj prekršila konvenciju iz 1948.

Hrvatski predstavnici 1. ožujka 2001. predali su ICJ-u pravnu i činjeničnu razradu tužbe, a hrvatski zastupnik Ivan Šimonović prilikom predaje memorijala kazao je kako su hrvatski zahtjevi da se utvrdi da je u razdoblju od 1991. do 1995. u RH počinjen genocid te da su građani RH bili žrtve tog genocida.

Nadalje, RH traži od SRJ da kazni sve počinitelje genocida koji se nalaze pod njezinom jurisdikcijom, da se sazna istina o nestalim hrvatskim državljanima, kojih prema tadašnjim podacima bilo još 1419, da se vrate kulturna dobra oteta u tom razdoblju, te da se u najširem smislu nadoknadi šteta RH i pojedincima.

Prema hrvatskoj tužbi, tijekom četiri ratne godine počinjeno je djelo genocida etničkim čišćenjem hrvatskih stanovnika, odnosno raseljavanjem, ubojstvom 10.572 osobe, zlostavljanjem, bespravnim zatočenjima više od 7.000 osoba po logorima i uništavanjem njihove imovine.

Sadržaj tužbe, koja u proceduri Međunarodnog suda pravde nosi naziv "memorijal", povjerljiv je sve do početka usmene rasprave.

Memorijal se, prema podacima koje je vlada objavila prilikom njegove predaje 2001., sastoji od šest svezaka.

Volumen 1 sadrži glavni tekst Memorijala, dok volumeni 2-6 sadrže popratne materijale, koji donose iskaze svjedoka, zaplijenjenu dokumentaciju, zemljovide, organigrame i fotografije, te različite nacionalne ili međunarodne pravne i političke dokumente i izvješća.

Volumen 5 sadrži i dodatke koji obuhvaćaju kronologiju događaja, govor mržnje, svjedočanstva sudionika, analizu srpskih paravojnih postrojbi, popis logora te transkript teksta dokumentarnog filma koji je također dio Memorijala.

Volumen 6 sadrži popis nestalih i zatočenih.

Hrvatski stručnjaci u jednom svesku sabrali su dokaze o počinjenom genocidu na području istočne Slavonije, a u drugom na području zapadne Slavonije, Banovine, Korduna, Like i Dalmacije.

Kao primjer genocida u tužbi je posebno obrađena istočna Slavonija, od Iloka kao klasičnog primjera etničkog čišćenja, preko Vukovara, Lovasa i Sarvaša. Istočna Slavonija čini središnji dio tužbe jer je u njoj bilo vrlo jasno djelovanje JNA, djelovanje s teritorija SRJ, te djelovanje paravojnih postrojbi. U Memorijalu su obrađeni i zločini u zapadnoj Slavoniji, Banovini, Kordunu, Lici i Dalmaciji, kako bi se pokazalo da je svuda postojao isti obrazac zločina.

Hrvatski tim prikupio je više od 33.000 dokumenata, više od 2.000 iskaza svjedoka, obrađeno je oko 1.200 civilnih i vojnih članaka, pregledano 200 knjiga i 120 video i audio kaseta. U obradi su prikupljena i 10.572 podatka o identificiranim poginulim osobama, prikupljeni su i podaci o 1.419 nestalih osoba te podaci o 7.624 zatočene osobe.

Uz tadašnje hrvatske zastupnike Šimonovića i Ivu Josipovića na izradi memorijala radilo je devet mjeseci između 40 i 50 ljudi pravnika, povjesničara i drugih stručnjaka, institucija, studenata prava i nevladinih organizacija iz RH. Za specifične zadatke Hrvatska je angažirala i nekoliko svjetski priznatih pravnih stručnjaka.

Proračun za izradu memoranduma iznosio je 700 tisuća dolara, objavila je Račanova vlada, kao i informaciju da je rad hrvatskih zastupnika pro bono.

Ukupni troškovi od 1999. do danas nisu poznati.