Švedska ima daleko najmanji omjer poginulih na cestama na 100.000 stanovnika, što nameće pitanje koja je tajna impresivnog uspjeha te skandinavske zemlje kad je u pitanju prometna sigurnost.

Slike smrskanih automobila, razbijenih vjetrobrana i vozila hitne pomoći koje hitaju na mjesto nesreće poznate su u cijelom svijetu. Ali najrjeđe su u Švedskoj.

Švedska politička agenda "Vision Zero" usvojena je 1997. godine i krajnji joj je cilj ostvariti automobilski promet bez ljudskih žrtava.

Program itekako daje rezultate jer po podacima Svjetske zdravstvene organizacije u Švedskoj u prometu ginu tri osobe na 100.000 stanovnika. Za usporedbu, na njemačkim cestama, koje se po svjetskim standardima smatraju vrlo sigurnima, život izgubi 4,7 ljudi na 100.000 stanovnika. U Hrvatskoj je taj omjer 7,1.

Najvažnije načelo švedske prometne politike jest da je ljudsko zdravlje ispred potrebe za mobilnosti i drugih ciljeva sustava cestovnog prometa.

Konačni cilj, koji bi trebalo ostvariti do 2020. godine, spuštanje je broja žrtava na cestama na nulu.

U usporedbi s ostalim zemljama, tempo putovanja švedskim prometnicama je opušteniji. Za to je razlog jednostavan, kaže stručnjak za sigurnost prometa na cestama Anders Lie, "ako nešto pođe po zlu, sporijega manje boli".

Na cestama izvan naseljenih mjesta ograničenje brzine je 80 km/h, a na autocestama 120 km/h, iako rijetki voze brže od 110.

Švedska je poznata i po količini zamki za prebrze vozače. Diljem zemlje postavljeno je 1500 kamera koje kontroliraju brzinu. Lie priznaje da ih je u svakom trenutku uključena otprilike samo desetina. "Oslanjamo se na povjerenje između vozača i ostatka društva. Rijetki su spremni prekršiti zakon", dodaje.

Sve dok vozači poštuju ograničenje brzine, većina kamera bilježi njihovu brzinu zbog statistike, ali policija ne izdaje kazne. Ako se prosječna brzina kretanja na nekoj prometnici poveća, prekršitelji će dobivati kazne sve dok se prosječna brzina ne vrati u normalnu. A kazne su visoke, od 150 do 250 eura.

"Ne izdajemo mnogo kazni", kaže Lie. Švedska ih država, naime, ne smatra izvorom proračunskih prihoda.

Svaku nesreću s ljudskim žrtvama analiziraju stručnjaci i nastoje utvrditi što ju je uzrokovalo i kako je došlo do ozljeda.

Posljednjih godina Švedska je mnogo uložila u svoje prometnice. "Mi smo velika, ali rijetko naseljena zemlja i zato ne možemo trošiti onoliko koliko, primjerice, troši Njemačka na svoje autoceste", kaže Lie. Na cestama izvan naseljenih mjesta između prometnih traka postavljene su fizičke barijere koje je mnogo teže preći nego tradicionalnu bijelu liniju. Samo je ta mjera smanjila broj nesreća za 90 posto.

U svaku petu prometnu nesreću u Švedskoj bio je upleten netko tko je konzumirao alkohol. Zato je 90.000 autobusa, kamiona i taksija opremljeno "alkoholnim bravama", što znači da vozač ne može pokrenuti vozilo prije "puhanja" u nju. Pokaže li se da u dahu ima alkohola, automobil je nemoguće "upaliti".

Dopuštena količina alkohola u krvi je 0,2 promila. To je čaša piva. "To je jasan znak cijelom društvu", rekao je Lie. "Ili piješ ili voziš".