Božidar Orešković rođen je 21. kolovoza 1942. godine u Zagrebu gdje se školovao i pohađao Akademiju dramskih umjetnosti. Nakon studija postaje član ansambla drame HNK gdje je proveo cijelu karijeru do umirovljenja 2007. godine

Pripadnici GSS-a u subotu oko dva sata u šumi, koja se nalazi 15-ak kilometara od Velike Gorice, pronašli su mrtvog muškarca za kojega Index neslužbeno doznaje da se radi o glumcu Božidaru Oreškoviću. Prema prvim informacijama, počinio je samoubojstvo vješanjem.

Kako je za Index rekao pročelnik zagrebačkog GSS-a Robert Erhartd, oni su u subotu oko 11 sati dobili dojavu od Centra 112 da je prijavljen nestanak muške osobe na području nedaleko Velike Gorice, prema Kravarskom. Osoba je bila nedostupna od petka prijepodne. Samo sat vremena od dojave 30-ak pripadnika GSS-a bilo je u šumi te se započelo s organizacijom akcije. U to vrijeme prvi tim GSS-ovaca već je započeo s pretragom obližnjeg područja i neposredne okoline nestanka. Oko dva sata tražena je osoba pronađena mrtva i to u neposrednoj blizini kuće iz koje je nestala.

Božidar Orešković rođen je 21. kolovoza 1942. godine u Zagrebu gdje se školovao i pohađao Akademiju dramskih umjetnosti. Nakon studija postaje član ansambla drame HNK gdje je proveo cijelu karijeru do umirovljenja 2007. godine. Orešković je iza sebe ostavio tri kćeri, iz prvog braka kćer Laru, a zatim iz drugog braka blizanke Dinu i Sonju. S drugom suprugom, Gordanom, u braku je 32 godine.

Glumac Amar Bukvić koji Oreškovića poznaje od malih nogu potresen je viješću o smrti. Kaže kako je čuo već u subotu popodne da je Orešković preminuo no s obzirom da putuje s predstavom i nalazi se na brodu ne zna ništa više. "Zateklo me je kada sam čuo. Poznajem ga otkad sam bio malo dijete, bio je prijatelj mog oca, a proteklih godina smo i radili zajedno. Sve najbolje o njemu", rekao nam je utučeni Bukvić.

Mia Begović ostala je šokirana kada smo je nazvali jer je tek od nas saznala što se dogodilo njenom kolegi. "Isuse Bože, tko?", šokirano je upitala ne mogavši vjerovati da Oreškovića više nema. "Divan, prekrasan čovjek. I divan glumac. Jako sam voljela raditi s njim", skoro plačnim glasom rekla nam je glumica. I Oreškovićev kolega Žarko Radić rekao je kako je bilo super raditi s njim. Dodao je kratko kako mu nije jasno što se dogodilo s Oreškovićem. I on je šokiran viješću o smrti kolege i prijatelja.

Enes Vejzović, koji je također šokiran glumčevom smrti, kazao je kako je Orešković bio pametan i zabavan čovjek. "Užasan mi je šok to, malo prije sam čuo. Vrlo blisko smo surađivali i on je zaista veliki glumac i velika osoba. Ne mogu vjerovati i pokušavam naći razloge zašto bi se netko odlučio na takav drastičan završetak. Teško mi je i ne razumijem što se dogodilo", rekao nam je Damir Markovina.

"Ražalošćen iznenadnom tragičnom smrću istaknutog hrvatskog dramskog umjetnika gospodina Božidara Oreškovića, upućujem u ime Ministarstva kulture i u osobno ime izraze duboke sućuti." - uputio je sućut obitelji glumca ministar kulture Božo Biškupić. "Na kraju životnog i stvaralačkog puta Božidara Oreškovića, ostaje nam u sjećanju zadržati njegove iznimne uloge, kojima je kao i svojom osobnošću, dao osobit pečat hrvatskom glumištu i velik doprinos hrvatskoj kulturi u cjelini." - stoji u priopćenju iz Ministarstva kulture u kojemu se nalazi i Oreškovićev opus.

Studij glume završio je na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti 1965. godine u klasi profesora Georgija Para i od iste je godine angažiran u Drami HNK u Zagrebu. Već kao student nastupao je u Zagrebačkom dramskom kazalištu, ali pravu je afirmaciju doživio kao mlad glumac na pozornici nacionalne kazališne kuće. Sama njegova pojava u kombinaciji s uvjerljivošću kazališnog iskaza i sposobnošću transformacije u najrazličitije uloge činilo je Božidara Oreškovića iznimno zanimljivim glumcem, čiji je svaki izlaz na pozornicu bio osobito zapažen.

Izuzetnim glumačkim temperamentom, markantnom pojavom, osebujnom bojom glasa te glumačkom izražajnošću i uživljenošću, pridonosio je punokrvnosti i dojmljivosti likova koje je tumačio kao i cijeloj kazališnoj predstavi u kojoj je sudjelovao.

Prvi njegovi nastupi u Hrvatskome narodnom kazalištu bili su u predstavama Povratak Harolda Pintera i Najveći junak zapadne Irske Johna Millingtona Syngea u režiji Georgija Para, a već 1967. odigrao je odličnog Pometa u Držićevu Dundu Maroju u režiji Mladena Škiljana.

Često je nastupao u predstavama koje je režirao Petar Šarčević, bio je Dječak u Slučaju u Vichyju i John Proctor u Vješticama iz Salema Arthura Millera, Leonard u Krvavoj svadbi Federica Garcije Lorce, Marko Barić u drami Bez trećeg Milana Begovića, Kreont u Antigoni Jeana Anouilha, Andrija Hebrang u Andriji Hebrangu Zorana Vuletića. Od velikog broja uloga ostvarenih u matičnom kazalištu izdvajaju se Otelo u istoimenoj tragediji Williama Shakespearea u režiji Mladena Škiljana, Garcin u drami Iza zatvorenih vrata Jeana Paula Sartrea u režiji Vlade Habuneka, Vanja u Zagrepčanki Branislava Glumca u režiji Vjekoslava Vidoševića, Hektor u Troilu i Kresidi Williama Shakespearea u režiji Ivice Kunčevića, Filip J. Tudor u Amerikanskoj jahti u splitskoj luci Milana Begovića u režiji Jakova Sedlara, Regent Aleksandar Karađorđević u Berenikonoj kosi Nedjeljka Fabrija i mnonodrama Ratni dnevnici Miroslava Krleže u režiji Georgija Para.

Za ulogu Suca Bracka u Ibsenovoj Heddi Gabler u režiji Nenni Delmestre nagrađen je 1996. godine Nagradom Mila Dimitrijević. Njegove posljednje uloge u Drami HNK bile su Capuleti u Romeu i Juliji Wiliama Shakespearea u režiji Petra Veceka 2003., Žandar u Octopussyju Ivana Vidića u režiji Ivice Boban 2003. te uloga Waronigga u Sprovodu u Theresienburgu Miroslava Krleže u režiji Tomislava Pavkovića 2008. godine.

Odigrao je mnoge filmske uloge, medu ostalima u filmovima Divlji anđeli Fadila Hadžića, Pucanj Krešimira Golika, Krhotine-kronika jednog nestajanja Zrinka Ogreste, Gospa Jakova Sedlara, Isprani Zrinka Ogreste, Kako je počeo rat na mom otoku Vinka Brešana, Novogodišnja pljačka Dražena Žarkovica, Zavaravanja Željka Senečića, Je li jasno, prijatelju? Dejana Aćimovića, Kraljica noći Branka Schmidta, Slučajna suputnica Srećka Jurdane.Sudjelovao je u mnogim televizijskim filmovima i serijama kao što su Kapelski kresovi, Punom parom, Mačak pod šljemom, Inspektor Vinko, Ptice nebeske, Bitange i princeze, Obični ljudi, Urota, Dobre namjere, Ponos Ratkajevih, Sve će biti dobro i dr. Sredinom 1990-ih osnovao je vlastito kazalište, Teatar 101, u sklopu kojega je izvodio iznimno hvaljenu i popularnu monodramu Ako Boga nema za koju je adaptirao tekstove iz djela Fjodora Mihajloviča Dostojevskoga te interpolirao pjesme Vladimira Visotskoga.

U istom je kazalištu uprizorio nekoliko vlastitih i tuđih tekstova u obliku malih i pokretnih produkcija, u kojima je i glumio, surađujući većinom s kolegama iz matičnog kazališta te s kojima je gostovao diljem Hrvatske (Zvonimir Zoričić Tatarski biftek, William Shakespeare Otelo, Branislav Glumac Tko je tko u Hrvatskoj, Vedrana Rudan Uho, grlo, nož i dr.) Božidar Orešković bavio se i pisanjem. Autor je hvaljenog romana Sedmi dan u kojemu je na osebujan nacin literarno iskazano iskustvo smrti i umiranja.

Napisao je osam monodrama, brojne kazališne tekstove, drame i adaptacije, od kojih je mnoge sam uprizorio i u njima nastupao. Godine 2009. praizvedena je u režiji Georgija Para njegova komedija Glasnogovornik, duhovita i satirična rekapitulacija glumačkog života.