Da je riječ o osobi koja je u Splitu bila u prolazu, upućuju i sendviči pronađeni u ruksaku. No, nabrojene indicije su više nego slabe

Odavno nije zabilježen slučaj u kojem bi policija imala toliko materijalnih dokaza s mjesta ubojstva a da je bespomoćna, kao što je to u slučaju ubojstva Selene Margarit Graciano Macedo, piše slobodnadalmacija.hr

Ubojica je ostavio svoj ruksak, dres s nadimkom, policija ima njegove otiske prstiju, prema natpisu s dresa otprilike znaju koliko je ubojica visok i kakve je tjelesne građe, a opet, istraga je u slijepoj ulici. Toliko slijepoj da nema odgovora ni na neke od osnovnih pitanja.

Prvo pitanje: stranac ili domaći?

Nadimak s dresa upućuje da ubojica nije iz Splita, odnosno da bi mogao biti s područja država bivše Jugoslavije. Pritom, objava dresa u medijima vjerojatno bi policiji donijela bilo kakav koristan trag da je riječ o ubojici koji živi na području Splita.

Da je riječ o osobi koja je u Splitu bila u prolazu, upućuju i sendviči pronađeni u ruksaku. No, nabrojene indicije su više nego slabe. Ako je riječ o strancu, on je u Splitu morao boraviti dulje vrijeme budući da okolnosti napada na djevojku pokazuju kako relativno dobro poznaje dio Marjana gdje se zločin dogodio. Može, dakle, biti riječ i o nekom iz Splita, koji je na Marjanu provodio veći dio vremena, pa je zato u ruksaku imao i hranu.

S druge strane, pak, radne rukavice pronađene u ruksaku mogle bi značiti da je riječ o sezonskom radniku na građevini. Na području Meja postoji nekoliko gradilišta na kojima bi takva osoba mogla raditi, dok su s druge strane Marjana lučice u kojima bi osoba s radnim rukavicama - teoretski - mogla naći posla. Kako se zločin dogodio u jeku turističke sezone, nebrojen je niz poslova na kojima je sezonac mogao biti zaposlen, uz prilično veliku mogućnost da pritom radi na crno. No, opet, ne mora značiti da je riječ o strancu. Sve te odrednice mogu se odnositi i na nekoga tko živi u Splitu.

Drugo pitanje: motiv?

Mjesto zločina je, po dostupnim informacijama, bilo isplanirano. Teško da bi netko tko se nije bar neko vrijeme kretao tim područjem znao za mjesto na kojem je sakrio tijelo: za jamu koju su za planiranu sadnju borova iskopali "Parkovi i nasadi", i u kojoj je relativno lako bilo sakriti i zakopati tijelo. Ubojica je, nakon napada, morao žrtvu što prije skloniti s pješačke staze, pa je zato odabrao područje na kojem nema mnogo prolaznika, a s kojeg se relativno brzo može skloniti od pogleda. Planiranje zločina može ukazivati i na motiv.

Na tijelu nesretne djevojke uočeni su tragovi koji upućuju na pokušaj silovanja, no jednako tako, ti tragovi mogu značiti i da je netko namjerno pokušao silovanjem prikriti pravi motiv ubojstva. Izrazita brutalnost kojom je počinjeno ubojstvo može ukazivati na seksualni motiv ubojice, osobito ako je silovanje ostalo samo na pokušaju. No, može značiti i da je ubojica unaprijed planirao zločin prikazati kao silovanje, kako bi policiju skrenuo na pogrešan trag. Osim toga, pravog motiva, osim zločina samog po sebi, u ubojstvu na Marjanu ne mora ni biti.

Treće pitanje: dokazi?

Zašto je ubojica ostavio sve silne dokaze na mjestu ubojstva: ruksak natopljen krvlju, dres, sendviče, ljepljivu traku, fotoaparate? Nekoliko je mogućih objašnjenja: pao je mrak, uplašio se prolaznika, potraga je počela odmah iste večeri pa se poslije nije mogao vratiti po predmete. Policija tako ima njegove otiske prstiju i DNK trag, koji su policiji posve beskorisni ako ubojica nije do sada bio evidentiran za neko kazneno djelo, odnosno ako ne počini novo kazneno djelo.

Tu, zapravo, leži problem. Ako ubojstvo nije počinio nitko iz najbližeg okružja žrtve, prijatelja ili rodbine, zločinac ovakvog tipa vrlo bi lako mogao ponoviti zločin - uskoro, ili u budućnosti. Potraga za ubojicom djevojke iz Meksika zato je mnogo više od rješenja jednog zločina: u neku ruku, ona je i utrka s ubojicom kako bi se spriječio novi zločin.

SD/eZd