Dok će jedno od više djece roditelji poticati da završi fakultet, druge će usmjeravati na strukovne škole kako bi što prije izišli iz školske klupe i zaposlili se radi uzdržavanja obitelji. Mladi bi, pak, od siromaštva 'pobjegli' obrazujući se, zapošljavajući i odlazeći u inozemstvo.

Slika je to hrvatskih obitelji s više članova do koje je došao i istraživački tim projekta "Indikatori dobrobiti i siromaštva djece u Hrvatskoj u doba krize: Kako prekinuti začarani krug siromaštva djece?"

Istraživanje je proveo Zavod za socijalni rad i Zavod za socijalnu politiku Studijskog centra socijalnog rada zagrebačkog Pravnog fakulteta od studenog 2014. do veljače ove godine, s ciljem produbljivanja znanja o dječjem siromaštvu i riziku od siromaštva. Tako žele potaknuti inovativne i socijalne programe, ali i lokalne i nacionalne aktere kako bi iskoristili sredstva Europske unije i prekinuli ‘začarani krug' siromaštva djece.

Hrvatska djeca svojim radom pomažu u uzdržavanju drugih članova obitelji, ali to čine i mladi koji raspolažu stipendijama namijenjenim djeci slabijeg imovinskog stanja. Takav oblik obiteljske solidarnosti, ističu stručnjaci iz ovoga tima, jača upravo za vrijeme krize.

"Nalazi projekta nedvojbeno su pokazali zašto su siromaštvo i rizik od siromaštva djece prioritetno društveno pitanje. Hrvatsko društvo već dugo nije svedeno samo na osiguravanje pukog preživljavanja siromašne djece, već je prioritet osiguravanje jednakih mogućnosti i dobrobiti sve siromašne djece u svim područjima Hrvatske. Predstavljanje nalaza ovog istraživanja dolazi u pravom trenutku, kada se donosi proračun. Oni koji donose odluke trebaju znati da ulaganja u djecu nisu socijalna davanja, već dugoročna socijalna investicija. Integrirani pristup svih državnih tijela siromaštvu djece, kako kroz proračune pojedinih ministarstava i lokalnih zajednica, tako i kroz djelovanje utemeljeno na znanju i praćenju suštinskih učinaka poduzimanih aktivnosti, u ovom području je imperativ", poručuje voditeljica projekta prof. dr. sc. Marina Ajduković.

Mladi bi iz siromaštva ‘pobjegli' odlazeći raditi u inozemstvo, ali školujući se i radeći. Roditelji s više djece zbog ograničenih financijskih mogućnosti zbog toga se fokusiraju na fakultetsko obrazovanje samo jednog djeteta, dok drugu potiču na završetak strukovnih škola kako bi što prije pronašli posao. I jedni i drugi, roditelji i djeca koja su obuhvaćena istraživanjem, smatraju kako škole imaju značajnu ulogu u rješavanju problema siromaštva jer preko njih dolaze do informacija, dobivaju zaštitu i potporu u razvoju dječjih potencijala. Dok je djeci za njihove i potrebe njihovih obitelji najvažniji izvor informacija internet, roditelji drže kako im nedostatak socijalnog mentorstva otežava pristup neophodnim informacijama.