U vrijeme dok se broj nezaposlenih nezaustavljivo penje prema 400 tisuća, dok više od 900 tisuća građana živi u riziku od siromaštva, a svaka peta obitelj ne može pokriti osnovne mjesečne troškove života, donosimo priče zagrebačkog taksista Ilije te umirovljenice Marije.

"Preživljavam, eto kako živim", kaže 56-godišnji taksist Ilija. Supruga mu ne radi, pa im je jedini prihod njegova plaća od oko 5 tisuća kuna.

"To je na knap, to je ono platite režije, nešto pojedete, to je tak", ističe Ilija.

Ne žali se, kaže, barem radi, no pita se koliko dugo.

"Došao sam jutros, a još nemam vožnju. Ljudi nemaju, bez posla su, bez stanova, teška je situacija. Kaj smo mi budalasta nacija da ne znamo ništa proizvesti, pa nekad su se i čavli proizvodili, pa su se prodavali. Sad nemamo ništa", naglašava Ilija.

Sa sjetom se sjeća vremena kada se, tvrdi, moglo pošteno živjeti od svog rada.

"Kad sam 80-ih godina radio u Dalekovodu imao sam najnižu plaću 1700 marka do 2 tisuće, a bio sam vozač. Ljudi sada nemaju ni 5 tisuća kuna, sve je pokradeno i rasprodano", kazao nam je ovaj taksist.

65-godišnja Marija živi sa suprugom, kćeri, zetom i unucima - školarcem i studentom. Ona i suprug primaju mirovinu od oko 2 i pol tisuće kuna, zet ima prosječnu plaću, a kćer radi, no ne prima redovito plaću. Nekako se, kaže, pokrpaju, no živi se teško, a kupuje se samo osnovno.

"Odem u dućan po to što mi treba za ručak i ništa drugo. Ne kupujem nove stvari. Evo otišla mi veš mašina pokrpala sam ju, nisam kupila novu. A hrana? Sve puno manje kupujem. Nije više onako kao što je bilo prije možda deset godina", kaže nam Marija.

Žalosti ju kada u dućanu vidi mamu koja svom djetetu ne može kupiti ni običnu čokoladu.

"Slušam dijete koje priča: mama jel to skupo. Zamislite dijete, en znam je li imalo pet godina. Zašto dijete od 5 godina to mora znati, ako ono to želi. Dok je moja kćer bila mala toga nije bilo", prisjeća se Marija i zaključuje:

"Vrijeme je da oni odozgo napokon pogledaju malo prema dolje".